Ovih bi se dana u Zagrebu trebala potpisivati peticija za ukidanje emisije «Trenutak istine», koja nas zadnjih mjeseci nekoliko puta tjedno u udarnom terminu dočekuje na Novoj TV. Emisija je inače dosad najsmioniji pokušaj da se pred hrvatskim gledateljstvom ljude za novac razgoliti i da se iznese sve one aspekte njihove intime koje bi oni najradije zadržali za sebe, ali ne uspijevaju odoljeti iskušenju da u nekoliko minuta «otvaranja srca» pred kamerama stignu do «lake love».

Činjenica je da većina nas teško odoli tome da od ljudi koji bi nam mogli biti susjedi ili rodbina čuje za dotad brižno skrivane detalje njihove osobne povijesti, od kojih za mnoge pretpostavljamo da postoje, ali nas uvijek iznova fascinira onaj trenutak kad dolazi do priznanja, neovisno da li se radi o nekim sitnim nepodopštinama ili o velikim tajnama. Istina je da velik broj ljudi uživa gledajući takav TV show i da tuđe tajne izazivaju velik interes, jer inače ne bi bilo ni takve gledanosti jedne emisije koja je po svojoj koncepciji zapravo vrlo primitivna. Ali da li je „Trenutak istine“ zaista zaslužio da se protiv njega potpisuju peticije i da se baš njega uzima kao primjer onog najgoreg što nam sveopća komercijalizacija medija donosi?

Važan moment u cijeloj priči je taj što svi natjecatelji u „Trenutak istine“ dolaze samovoljno, svjesni da će se od njih očekivati da pred voajerski raspoloženim TV gledateljstvom razotkriju svoju osobni život. Zapravo radi se o nečemu na što bi se gledalo s odobravanjem da je dio dokumentarnog filma „visokih umjetničkih ambicija“, ali u ovoj varijanti izaziva zgražanje.

Problematičan bi eventualno mogao biti termin emitiranja, jer bi u skladu s prilično konzervativnim pristupom zaštiti djece od svih sadržaja koji u sebi uključuju spolnost i erotiku, ta emisija zavrijedila neki kasnovečernji termin, u kojem se primjerice prikazuju i više-manje svi zanimljiviji europski filmovi iz sedamdesetih ili filmovi američke nezavisne produkcije, a koji uključuju poneku scenu golotinje. Naravno, restriktivni zakon nije jedini razlog zbog kojeg HRT (druge televizije, naravno ni ne pomišljaju na prikazivanje spomenutih filmova) za takve sadržaje bira upravo manje atraktivan termin, ali to je već neka druga priča.

Mnogo je negativnih aspekata ove emisije koja zaista jest neukusna i istina je da najveći broj ljudi u onaj raskošni naslonjač postavljen usred blještavog televizijskog studija sjeda s isključivom namjerom da zaradi određenu svotu novca, ali ne bismo smjeli zaboraviti ni pozitivne aspekte. Naime, u toj emisiji Hrvatska po prvi put razotkriva one intimne tajne koje su dosad bile rezervirane za emisije uvezene s «dekadentnog Zapada», pa tako saznajemo da i u malim gradovima Lijepe naše prividno sretni brakovi «ispušni ventil» dobivaju u vezama sa strane, a po ničemu upadljivi susjedi često sudjeluju u seksualnim praksama koje od njih nikad ne bismo očekivali. Dokaz o nesavršenosti i grešnosti ljudske prirode za jedne, a dokaz o nesavršenosti seksualnog morala i društvenih normi za druge, ali u svakom slučaju zanimljivo kao povod za ljude da još jednom promisle o stvarnosti koja ih okružuje i eventualno promijene mišljenje o nekim stvarima.

U svakom slučaju, čini mi se da bi bolja meta za napad onih koji se zgražaju nad našim medijima bile izvjesne „trač“ emisije i časopisi u kojima se svakim danom sve više gazi granica ljudske privatnosti, ali ovaj put onih koji nisu dali svoj pristanak na to da se njihovo ime povlači u medijima na takav način. Istina, većina osoba koje takvi mediji uzmu „na zub“ su glumci, pjevači i općenito ljudi koji žive od medija i od toga što je javnost zainteresirana za njih, ali ipak se ne može uspoređivati hollywoodske zvijezde, koje godišnje medijskom eksponacijom zarađuju ogromne svote novca, i naše kazališne glumce, TV voditelje i slične, koji za neželjeni medijski interes usmjeren prema njihovoj intimi ne dobivaju pravednu naknadu.

Točno je da „Trenutak istine“ pleše na rubu granice čijim bi se prelaskom dovelo do medijskog iskorištavanja onih koji nemaju sredstava za život, pa su prisiljeni da prihvate bilo koju mogućnost da zarade, ali mi se čini da granica još uvijek nije pređena, premda je oprez opravdan.