ZAGREB – Smrt maturanta Luke Ritza u lipnju prošle godine potresla je javnost, koji je zbog nekoliko desetaka kuna i mobitela pretučen u Zagrebu na Mostu slobode kada se sa školskim kolegom vraćao kući u Dugave.

Zatim, već u listopadu javnost opet šokira vijest o smrti srednjoškolca Josipa Klasnića, koji je preminuo nakon učeničke tučnjave koja se dogodila ispred Poljoprivredne šumarske škole u Vinkovcima.

No, nije prošlo dugo vremena, i medijski prostor opet ispunjava vijest o pronalasku maloljetnika bez svijesti i to na parkiralištu s teškim ozljedama. Taj 17-godišnjak nalazi se u Klaićevoj bolnici, i još uvijek je u životnoj opasnosti.

Prema pisanju medija on je navodno nastradao na rođendanskom tulumu, gdje je uslijed naguravanja i tučnjave zadobio nekoliko udaraca u glavu.

To su samo neki od izdvojenih primjera nasilja među mladima koji su „procurili“ u javnost, ali nažalost gotovo svakodnevno se događaju takve stvari.

Koliko samo nasilja, prijetnji, reketarenja među mladima i to maloljetnicima se događa na školskim dvorištima, ulicama, parkovima, autobusnim, željezničkim kolodvorima…. Tu i tamo neki slučaj izađe van, ali očito je to samo kap u moru nasilja s kojima se treba boriti.

Znači li išta više mladima granica punoljetnosti?

Alkohol, cigarete, različite tablete i stimulanse mladi, nažalost, počinju konzumirati već kao maloljetnici.

Zanimljiva je psihologija maloljetnika, dok jedni čekaju da čim prije iskušaju „čari“ zabranjenih stvari i nije im bitno imaju li 15, 16 godina, drugima ipak granica punoljetnosti predstavlja respekt.

Primjerice, prije nekoliko godina razgovarala sam s jednim, tada, učenikom sedmog razreda, koji je jedva čekao da navrši 18 godina pa da krene u život baš onako kako on zamišlja život u punoljetnosti. Tom prilikom rekao je da jedva čeka da navrši 18 pa da zapali cigaretu. Njemu je barem bilo bitno navršiti 18 godina da zapali cigaretu.