Vojno oružje

IAKO JE rat završio prije desetak godina, mnoge hrvatske obitelji drže cijele arsenale oružja za koje djeca nerijetko znaju i mogu doći do njih.

Tu su i službene osobe koje zbog posla drže oružje, zatim lovci, kolekcionari i drugi.

Zakon o oružju jasno propisuje da se oružje i streljivo moraju čuvati tako da budu nedostupni osobi koja nije ovlaštena posjedovati ih.

Dakle, oružje mora biti zaključano i odvojeno, osim ako se čuva u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu koje se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe. No, očigledno je da se mnogi roditelji toga ne drže.

Osim službenim osobama, zakon dopušta da građani i zbog vlastite sigurnosti, pod određenim uvjetima, mogu legalno držati oružje u kući.

- Svi moraju biti svjesni osnovne namjene oružja i njegove opasnosti. U suprotnom će biti odgovorni za tragedije koje se mogu dogoditi - upozorava dr. Lidija Arambašić s Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i voditeljica tima za krizne situacije. Ako roditelji u kući već imaju oružje, savjetuje, prvo je pravilo da svi u kući, pa tako i djeca, moraju znati da oružje postoji.

- Sakriti to od djece potpuno je nemoguće. Oni će načuti da tata ima pištolj, tražit će ga, možda i pronaći, i doći će do nepopravljive tragedije. Zabranjeni ili tajni objekti djeci su uvijek najzanimljiviji - kaže psihologinja.

Kako bi se to izbjeglo, upozorava, s djetetom, u skladu s njegovom dobi, treba često razgovarati o oružju te mu reći da ono služi kako bi se obitelj zaštitila od mogućih napadača. Treba mu zorno objasniti kakve posljedice uporaba oružja može imati, da čovjek može biti ranjen, da može poginuti, da može ubiti sebe...

- To mu treba neprestano objašnjavati, i sto puta ako treba. Usto, naravno, oružje treba držati na mjestu koje djetetu nije dostupno. Oružje mora biti zaključano i bez metka u cijevi. Treba minimalizirati rizik kad su u pitanju mala djeca, koja često prouzroče tragediju igrajući se - objašnjava dr. Arambašić.

Ni starijoj djeci, odnosno tinejdžerima, oružje ne smije biti nadohvat ruke. Oni, naime, brže od odraslih gube živce, padaju u frustracije i problemi im češće izgledaju nerješivi, te je ponekad vrlo opasno ako im je oružje dostupno.

Pokazuju to brojni primjeri u posljednjih desetak godina, poput onoga varaždinskog srednjoškolca koji je zbog loše ocjene očevom puškom ubio profesora, a zatim i sebe ili "sisački slučaj" u kojem je učenik zarobio cijeli razred također očevim oružjem.

- Moram naglasiti da su to ipak izolirani slučajevi i da 99 posto tinejdžera, kao i odraslih osoba, katkad pomisli da bi nekoga "najradije ubio", ali iznimno malo ljudi to doista i učini, bez obzira na to je li mu oružje dostupno. Na tako će se nešto odlučiti samo tinejdžeri "kad im padnu sve rolete", koji su kod kuće naučili da se problemi i frustracije rješavaju agresijom i nasiljem.

Drugim riječima, odrasli su uvijek krivi za tragediju koju njihovim oružjem počine djeca, bez obzira na to je li riječ o srednjoškolcima ili maloj djeci. Stoga odrasli moraju adekvatno i odgovarati - objašnjava psihologinja. S time se slaže i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, koja držanje oružja na djeci dostupnom mjestu smatra krajnjim činom roditeljske neodgovornosti.

- To spada u kazneno djelo ugrožavanja života i mora biti sankcionirano. U svim slučajevima u kojima se djeca domognu oružja moraju reagirati nadležne službe i centar za socijalnu skrb te preispitati stanje u toj obitelji.

Kad smo pisali Obiteljski zakon, čak smo željeli kao jedan od razloga za lišenje roditeljske skrbi, dakle potpuno oduzimanje djeteta i svih roditeljskih prava, staviti i situaciju u kojoj roditelj djetetu učini oružje dostupnim - kaže pravobraniteljica. Dodaje da, ako netko primijeti oružje u kući u kojoj su i djeca, to mora prijaviti centru za socijalnu skrb.

Najveći je pak problem, ističu naše sugovornice, nelegalno oružje. Unatoč svim dosadašnjim akcijama nakon rata tijekom kojih se moglo bez ikakvih kazni predati policiji, ima ga još jako puno. Pojedinci u kućama drže cijele arsenale do kojih djeca u mnogim slučajevima lako i jednostavno dođu.

- Tu je bespotrebno mnogo pričati: nelegalno je držanje oružja kazneno djelo za koje, kao i za druga djela, netko treba odgovarati.

Nema savjeta za takve roditelje. Oni su zapravo kriminalci i njima se treba baviti policija, koja mora biti krajnje aktivna - kaže dr. Arambašić.

Pravobraniteljica Jelavić se zalaže za drakonske kazne, i to za nelegalno posjedovanje oružja i ugrožavanje života djeteta. - Tu ne smijemo imati milosti. Takvi roditelji svjesno riskiraju tragediju čije su posljedice nerijetko nenadoknadive - kaže pravobraniteljica, koja se svojim primjedbama aktivno angažirala i u donošenju novog Zakona o oružju.

Jedna od prihvaćenih primjedbi je i ta da osobe registrirane kao obiteljski nasilnici, odnosno osobe sklone agresiji, više ne mogu legalno nabaviti oružje.

Vojno oružje