Torinsko platno

U Torinu se čuva platno za koje vjernici vjeruju da je baš ono u koje je bio umotan Isus za ukop, te da je otisak na platnu zapravo trag Isusova uskrsnuća, negativ njegova lika utisnut na čudesan način.

Katolička crkva se ne izjašnjava, ona smatra da je na platnu otisak “Čovjeka muke”, u svakom slučaju nekoga tko je umro od razapinjanja na križu.

U korist autentičnosti platna govori nekoliko detalja, od kojih su najznačajniji ovi: trag pokazuje da je nesretnik razapet čavlima koji su pribijeni između dviju podlaktičnih kostiju, kako su zaista pribijali Rimljani, a ne kroz zapešće, kako se vjerovalo kasnije i prikazivalo na raspelima (težina ljudskog tijela razderala bi zapešće); u platnu je nađen polen iz Palestine, a pitanje je bi li se krivotvoritelj dosjetio tome, što se moglo utvrditi samo pod mikroskopom; također je samo pod znatnim povećanjem moguće razabrati da su na kapke, da se ne bi otvarali, stavljena dva olovna novčića iz Tiberijeva perioda.

Da je Torinsko platno krivotvorina tvrde pak ovi detalji: ispitivanje radioaktivnim ugljikom provedeno 1988. na zahtjev tadašnjega torinskog nadbiskupa tvrdilo je da je tkanina stara osam stoljeća tj. iz razdoblja križarskih ratova; još sredinom XIV. stoljeća je Henri de Poitiers, biskup u Troyesu, tvrdio da je platno krivotvoreno; nema pouzdanih podataka o njegovoj sudbini prije tog doba.

Ima raznih teorija o krivotvorenju. Po nekima ga je Leonardo napravio užarenim glačalom, po narudžbi Bajazita II., koristeći sebe kao model.

Vjeruje se da je platno čuvano u Edessi, savijeno i uokvireno tako da se vidio otisak lica (ali drugi vjeruju da je to bio Mandylion, tj. “Veronikin rubac”), da je poslije pada Edesse pod Turke preneseno 944. u Carigrad i ondje izloženo, te da su ga katolički križari ukrali, zajedno s mnogim drugim blagom, kada su 1204. osvojili Carigrad, srušili pravoslavno Bizantsko Carstvo i otvorili muslimanskim Turcima put na Zapad.

Imao ga je 1353. Goeffroy de Charny, potomak jednoga od križarskih vojskovođa koji su pljačkali Bizant, 1452. prešao je u vlast savojskog vojvode Louisa koji ga je pohranio u glavnom gradu Savoje Chamberyju, gdje je 1532. spašeno iz požara i preneseno u Torino, gdje su savojski vojvode stolovali kao kneževi Pijemonta, a ondje je ostalo i pošto ga je njihov potomak Umberto II., posljednji talijanski kralj, zavještao Katoličkoj crkvi.

Torinsko platno