Oslikani veo

"ŽENA MUŠKARCA najčešće ne voli zbog njegovih vrlina".

Tako kaže mlada preljubnica svom suprugu. Gospodin Fane je liječnik koji je dvadesetih godina prošlog stoljeća sa svojom suprugom Kitty došao u britanski dio kolonijalne Kine.

U braku se nisu našli. Niti u seksu. Kad je liječnik suprugu uhvatio u preljubu s lokalnim švalerom, dao joj je ultimatum: ili javni razvod ili kazna za preljub - zajednički odlazak u unutrašnjost Kine gdje je izbila epidemija kolere.

Suprug ovako razmišlja. Interpretiram: ili ćemo umrijeti od kolere ili ćemo nekako preživjeti. Ako preživimo, možda ću je - snagom, dobrotom, odlučnošću, strogošću, misionarskom predanošću - natjerati da dođe pameti i da me zavoli zbog mojih vrlina.

"Oslikani veo" je ekranizacija W. Somerset Maughamova romana. Scenarist "Philadelphije" Ron Nyswaner još se sredinom devedesetih oduševio Maughamovim predloškom. Projekt se pomakao s mrtve točke tek kada je Nyswaner 1999. poslao scenarij Edwardu Nortonu koji se pridružio grupici Maughamovih entuzijasta. Norton je u glavnoj ženskoj ulozi želio vidjeti Naomi Watts. Glumački par je preuzeo ulogu producenata i nakon više od deset godina "Oslikani veo" je krenuo u realizaciju.

Film je dojmljiv, ali ponešto staromodan i u tekstu i u režiji. "Oslikani veo" sugerira da je seksualno i emocionalno u braku drugorazredno. Prva noć bračnog para Fane simpatična je katastrofa. Ali bože moj, nije sve u seksu. Nije sve niti u emocijama. Žena sreću treba tražiti u snazi i pravednosti svog supruga - a emocije će već polako doći.

Takav sustav bračnih vrijednosti danas je, u najmanju ruku, zastario. No njegove "rupe" filmska ekranizacija Maughama uzima zdravo za gotovo, bez jačeg odmaka i "kritičnog čitanja".