Restauracija automobila

Ivan Špehar, restaurator automobila: Šest godina sam radio na Topolinu

Kad sam bio dijete, maštao sam kako ću jednog dana imati automobil. Tada su bili rijetki. U Zvonimirovoj je bio jedan i stalno smo kao klinci gledali zaljubljeno u njega. I to je jedan od razloga otkud ljubav prema tome - počinje priču zaljubljenik u old-tajmere, profesor u Obrtničkoj školi Ivan Špehar.

Njegovu garažu krase dva ljepotana: Topolino iz 1964. i Opel Rekord iz 1953. Topolino još uvijek vozi, s njim uhvati jedva 70 kilometara na sat pa je mnogima smetnja na cesti, ali zato kad ode na oldtajmerske susrete svi sa zanimanjem gledaju limenog ljubimca.

- Topolina sam nabavio kod jednog čovjeka u Stupniku i rastavio ga do zadnjeg dijela. Šest godina mi je trebalo da ga vratim u prvotno stanje. Bio je u jako lošem stanju. Na njemu je sve originalno. Uz puno truda i uloženog novca, danas sam ponosan na njega - kaže nam profesor. Izdvajao je za njega 20 posto od male profesorske plaće da bi danas vrijedio oko 10 tisuća eura.

Postoje i posebna pravila restauracije. Primjerice, ne smijete bušiti rupe na karoseriji da biste automobil prilagodili današnjim prometnim propisima. Niti jedan žmigavac ili svjetlo ne smije biti direktno stavljeno na karoseriju. Samo na posebnim nosačima.

Restauracija automobila