Vožnja u prirodi

Neke noći kao da su vječne, poput one koje smo proveli u hotelu na jugu Francuske čekajući da svane i krenemo na testiranje Citroëna C4 WRC. Ujutro pravi pljusak i molitva, daj Bože da sve ne bude otkazano. I srećom nije bilo.

Citroënovi šatori su dokaz kako smo na pravom mjestu u pravo vrijeme. Dočekuje nas osobno Sebastien Loeb, peterostruki svjetski prvak. Nakon uvodnog brifinga, odijevamo trkaće odijelo i sjedamo za upravljač.

Prijašnje reli iskustvo

Iako imam dosta iskustva s reli automobilima, hvata me pomalo panika, hoću li se moći nositi s ovim najboljim bolidom. Okrećem dva prekidača nužna za paljenje i motor odmah započinje sa svojom melodijom.

Pritišćem polugicu mjenjača prema sebi i oznaka 1 na displayu znači da možemo krenuti. Pedala kvačila je iznimno mala i tvrda, s nevjerojatno kratkim hodom, gdje se sve događa u nekoliko milimetara.

Kretanje iz druge

Prvi pokušaj kretanja nije uspio i auto se ugasio, ali zato u drugom krećem na privatnu blatnjavu stazu. Srećom imam naviku kočenja lijevom nogom iz mojeg trkaćeg auta, jer inače stvarno ne znam gdje bih s njom, jer mjesta za nju, osim na pedali kočnice nema. Prvo oprezno stišćem gas i uz pomoć pritiska poluge mjenjača prema sebi prebacujem u višu brzinu.

Nevjerojatno je koliko se brzo obavlja ta funkcija. Stišćem gas i osjeti se sva snaga službeno 300 konja jakog motora, ali i kamionski okretni moment koji ubrzava neovisno o okretajima. Slijedi prvi desni zavoj. Zbog kiše, makadam je klizak. Na ulasku auto malo klizi nosom, ali dodavanjem gasa kao da se sam ispravlja. Slijede rupe koje bi sa serijskim automobilom bile prava noćna mora.

Citroën C4 WRC ih prelazi kao da ispod imamo savršeno asfaltiranu autocestu, a ne makadam s rupama. Slijedi kočenje. Opet imate osjećaj da ste na asflatu. Nismo naravno išli do maksimuma, ali i ovo je stvarno zapanjujuće. Slijedi okretanje pod ručnom, kao sastavni dio domaće zadaće.

Nije to ručna kao na serijskim autima, stisnete ju i automobil se okreće kao da je na ledu. Stišćem gas i krećem dalje. Sada se već pomalo oslobađam početnog straha i uživanje počinje. Iako ne poznajem automobil, čini mi se kako je stvarno upravljiv. Na ravnijem dijelu staze dolazim malo isforsirano i do četvrte brzine, slijedi opet snažno kočenje i zavoj. Na ciljnoj ravnini je najširi zavoj i tu si dajem oduška.

Tri kruga potpune sreće

Stišćem gas i rep polako klizi, ali točno onoliko koliko želim. Krećem u drugi krug, sada već sa znatno većim povjerenjem u vlastite mogućnosti. Daleko je to naravno od mogućnosti vozila, ali ipak ga pomalo hvatamo. Stvarno je nevjerojatno kakve su mogućnosti bolida.

Kao da su probijeni svi zakoni fizike. Nakon još jednog kruga, nažalost prema dogovoru skrećemo u improvizirani boks. Osmijeh pri izlasku iz automobila vjerojatno govori više od svake riječi.

Zvuči pomalo ofucano, ali kako se kaže, ‘sve lijepo kratko traje’, a siguran sam da si nikada neću moći priuštiti jedan reli s vozilom koje vrijedi 1,5 milijuna eura. Ali imati mogućnost voziti ga i tih nekoliko minuta velika je privilegija koju sigurno neću zaboraviti do kraja života, kao i odnos Sebastiena Loeba.

Savjet svjetskog prvaka Loeba: Okreni prekidač i samo se opusti

Prije negoli smo krenuli na stazu imao sam privilegiju da mi trkaći C4 WRC osobno pokaže njegov najbolji poznavatelj Sebastien Loeb. Prvo treba malo gimnastike kako bi sjeli u za ovu prigodu pomjerljivo trkaće sjedalo.

Upravljač je smješten gotovo na sredini vozila, zbog sigurnosti, ali i što boljeg balansa. Ispred se nalazi upravljač s pregršt podešavanja, a između vozača i suvozača bezbroj prekidača koje nismo stigli niti upamtiti.

’Pošto sjedite za upravljačem imate trkaćih iskustva, pa ću skratiti priču’, rekao je Sebastien Loeb i krenuo u pojašnjenje, ‘poluga mjenjača mijenja brzine na više prema sebi, a na niže od sebe.

Ako želite u neutral pritisnite prekidač na ručici, a slično je i za rikverc. Pazite na kvačilo koje ima stvarno iznimno kratki hod u kojem se sve događa.

Stoga dajte malo više gasa i zatim prema osjećaju. Nemojte se bojati, to je trkaći automobil gotovo poput drugih i stoga uživajte’. Nakon što sam krenuo, na startno ciljnoj ravnini sam krajičkom oka ugledao Loeba koji je pratio svačiju vožnju.

Isto tako nakon odveženih krugova, Loeb nas je opet osobno dočekao s očekivanim pitanjem kako je bilo.

Zatim nam je nešto kasnije uručio i službenu diplomu da smo uspješno obavili vožnju s Citroënom C4 WRC. Na diplomi stoji i njegov potpis. Nešto kasnije je svjetski prvak i sam sjeo za upravljač i provozao sve ostale novinare, koji nažalost nisu posjedovali taj komadić plastike koji je tog jutra imao gotovo neprocjenjivu vrijednost.

Vožnja u prirodi