MOŽE LI majka svojim ponašanjem i prehranom, kao i okolišem u kojem živi, od prvog do posljednjeg dana trudnoće, “odrediti” svoje buduće dijete, njegove bolesti, težinu, sposobnosti?

Možemo li vjerovati da je istina ono što liječnici vide ili utvrde pojedinim testom tijekom trudnoće ili je ipak ključna za budućnost djeteta komplicirana mješavina medicinskih dokaza i mnogo toga ne baš opipljivog što nas može iznenaditi.

Rizik za srčane bolesti

Amerikanka Annie Murphy Paul, autorica knjige “Origins” (Porijeklo), inače majka troje djece, tvrdi da iz vlastitog iskustva može posvjedočiti da način života majke tijekom trudnoće ima veze s budućim zdravljem djeteta. Riječju, na dijete utječe sve što majka jede, kakav zrak udiše, kakvu vodu pije, je li izložena stresu ili nekoj traumi.

Murphy je pritom proučila mnoga istraživanja koja su često išla iz krajnosti u krajnost i iskustveno zaključila gdje je u njima “sredina”. Tako je ranija teza prema kojoj, primjerice, loša prehrana majke može imati rizik za srčane bolesti djeteta bila bačena u smeće, no sad je ponovo aktualizirana. Međutim, Murphy kaže da nije potreban senzacionalizam nego izbalansiran i zdravorazumski pogled na događanja za koja znanost ponekad nema pravi odgovor, a postoji očita veza između uzroka i posljedice.

Spol i žitarice za doručak

Ona, među ostalim, ističe da nedvojbeno postoje dokazi koji povezuju prekomjerno povećanje težine trudnice i kasniji dijabetes, kao i neke hormonalne poremećaje kod djeteta. No, istodobno drži da je povezivanje konzumiranja žitarica u doručku s određivanjem spola djeteta (rađaju se muška djeca) možda ipak nategnuta teza. Istina, njezino je drugo dijete bio dječak, a doručak joj se uglavnom sastojao od žitnih pahuljica i grožđica!

Murphy se bavila i utjecajem raznih traumatskih događaja na trudnicu, a onda i na dijete. Naime, jedna je studija pokazala da su osobe rođene u Jeruzalemu u vrijeme šestodnevnog arapsko-izraelskog rata, čije su majke bile u drugom mjesecu trudnoće, imale veću vjerojatnost da će razviti shizofreniju. Stoga zaključuje da će se vjerojatno neke bolesti ili poremećaji razviti ovisno o gestacijskom razdoblju u kojem je u tom trenutku bila trudnica, a ne samo o tome je li ili nije bila izložena stresu.

Umjereni stres

Jedna druga studija koju je objavio Calvin Hobel kaže da i običan stres može izazvati prijevremeni porod ili rođenje djeteta niske porođajne težine. No, znanstvenica Janet DiPietro s John Hopkins klinike tvrdi da posteljica razgrađuje stresni hormon kortizol iz majčine krvi, pa bi to moglo značiti da umjereni stres pomaže fetusu. Dapače, Murphy kaže kako je jedna studija čak pokazala da je umjereni stres pozitivno djelovao na djecu - imala su kao dvogodišnjaci bolje rezultate motoričkog i mentalnog razvoja. No, zaključuje da je teško stalno biti u “umjerenom stresu”, pa ga valja maksimalno kontrolirati za dobrobit djece.

U svakom slučaju, Murphy ukazuje da devet djetetovih mjeseci pod majčinim srcem nisu bez posljedica u kasnijem životu. Zdravlje djeteta je osjetljivo već od začeća.