Plač bebe

KRIMINALISTI U EUROPSKIM policijskim akademijama istraživali su i potvrdili da i obična trešnja i bacanje dojenčadi uvis mogu izazvati, u nemalom broju slučajeva, krvarenje u mozgu.

Radi se o čestoj, čak možda i uobičajenoj situaciji. Polugodišnja beba plače, ne prestaje, roditelj gubi živce, uzima je u ruke i trese u naručju da bi se umirila. Ili se roditelji, djedovi, bake... igraju s malim djetetom tako što ga bacaju uvis i dočekuju na ruke...

Samo malo ljudi, uglavnom stručnjaka, u Europi zna da se time ugrožava život djeteta, a u SAD-u je i znanstveno dokazano, štoviše Amerikanci su skovali ime “Shaken Baby Sindrom” (sindrom trešenog djeteta) za ovakve slučajeve.

Na češkoj policijskoj akademiji u lipnju je završeno trogodišnje istraživanje koje je pokazalo da čak i kratkom i slabom trešnjom čovjek može ubiti malo dijete.

- Do krvarenja u mozgu, koje se često završava smrću ili ozbiljnim oštećenjem mozga, može doći zbog preopterećenja glave od 12 G ako traje makar sekundu i po. To opterećenje se postiže već pri slaboj trešnji i bacanju bebe uvis - rekao je o tome “Hospodarskym novinama” prorektor ove akademije, biomehaničar Jiri Straus, koji je vodio istraživanje.

Usporedbe radi, opterećenju od 12 G izloženi su piloti mlaznih aviona koji zato moraju stalno trenirati da bi to mogli podnijeti. Kod sasvim male djece razvoj ide dosta neuravnoteženo i ona često imaju dosta veliku i tešku glavu, a pri tome slabe vratne mišiće.

- Vrat ne može držati glavu i ona leti velikom brzinom i naglo mijenja smjer. Tada lako može doći do ozljede mozga koji zapravo pliva u likvoru, odnosno cerebrospinalnoj tekućini unutar lubanje - objašnjavaju stručnjaci.

Ako je krvaranje jako, može biti ugrožen život djeteta koje, obuzeto grčevima, pada u stanje bez svijesti i zatim umire. Na primjer, u SAD-u zbog “Shaken Baby Sindoma” umire godišnje oko 1500 djece.

Češke medicinske statistike koje su nepotpune i ne raspoznaju ovaj sindrom registrirale su 2008. godine 170 slučajeva unutarlubanjskog krvarenja pri čemu je troje djece umrlo.

To je svakako mnogo manje od stvarnog broja takvih slučajeva. Naime, ako bi neki takav slučaj počela istraživati policija, roditelji su imali veliki prostor za manevriranje.

Mogli su kazati da je dijete palo iz krevetića ili sa stolice, nismo imali načina da to provjerimo, kažu policijski stručnjaci. Zahvaljući ovom istraživanju, za koje su korištene i bio-figure djece, ubuduće će se moći utvrditi kako je došlo do kvarenja na mozgu, odnosno je li dijete bilo trešeno i bacano uvis.

Ukoliko bi se to utvrdilo, onda ostaje na sudu da ustanovi je li je to učinjeno iz neznanja ili namjerno. Ako je namjerno, tretirat će se  kao ubojstvo i kažnjavat će se do 15 godina zatvora. No, najprije se, očito, mora pokrenuti široka kampanja da bi roditelji bili upozoreni na opasne običaje trešenja djece i njihova bacanja uvis.