PENJAČICE SADIMO neovisno o veličini vrta kao ukras, zaklon od znatiželjnih pogleda ili ogradu.

Zauzimaju malo mjesta, mnogo manje u usporedbi sa žičanim živicama ili cvatućim grmovima slobodnoga rasta.

Kad jednom posadite višegodišnje penjačice, one su iz godine u godinu sve bujnije. Bršljan i lozica (Parthenocissus), koji imaju korjenčiće za prihvaćanje, su biljke pogodne za ozeljenjavanje zidova ili cijelih kuća. To su vrlo lijepa pročelja iako mnogi izbjegavaju saditi te biljke iz straha da im ne unište fasadu. Lozica je posebno atraktivna u jesen kad joj lišće poprimi predivnu crvenu ili jarko žutu boju.

Uz zid se mogu posaditi i lozica i bršljan zajedno pa kad otpadne lišće lozice, na zidu se cijele zime zeleni bršljan. Osim bršljana zimzelene penjačice su i kurika (Euonymus fortunei) te vazdazelena kozja krv (Lonicera henryi).Ipak, najatraktivnije su listopadne cvatuće penjačice kao što su pavitina (Clematis), tekoma (Campsis), glicinija (Wisteria), kozja krv (Lonicera) i ruže penjačice (Rosa). Kad je riječ o pavitini, imajte na umu da su uzgojene brojne sorte, a gotovo svake godine na tržištu se pojavljuje nove.Boja cvjetova kreće se od bijele, preko ružičaste, plave i ljubičaste, sve do jarko crvene i žute. Sadnjom različitih sorti postižemo cvatnju od ožujka do rujna. Pavitina ima vitice koje samostalno obuhvaćaju potporanj.Traži mnogo sunčevih zraka i toplinu, dok joj korijen mora biti u vlažnoj zemlji i hladu. Stoga se oko nje sade pokrivači tla koji zasjenjuju podnožje.