Gitara električna - povijest

Gitarist, inovator, dizajner i proizvođač električnih gitara Les Paul (9. 6. 1915. - 13. 8. 2009.), kao ni njegov najveći takmac Leo Fender (10. 8. 1909. - 21. 3. 1991.), odnedavno više nije među nama, ali njegov jednostavan tehnički izum proizveo je revoluciju popularne kulture o kakvoj možda nije ni sanjao kad je 1939. napravio “kladu” da bi na njoj prvi put javno zasvirao 1941. godine.

Čudak s cjepanicom

- Naravno da su me svi proglasili čudakom kad sam prvi put s njom nastupio - rekao je u jednom intervjuu slavni gitarist i inovator. Kasnije je na tu cjepanicu dodao zaobljene drvene dijelove kako bi što više nalikovala klasičnoj gitari. Tako je nastala prva električna gitara.

Prva prava električna gitara zapravo je bila komad punog drveta s “vratom”, “konjićem”, šest metalnih žica i “pick upom”.

Izgledala je beskrajno ružno, a da bi to prikrio, Les Paul, inače zaposlen u tvornici gitara Epiphone, uokolo te “klade” nalijepio je stranice kakve su krasile tada popularne elektro-akustične gitare, odnosno gitare šupljeg tijela (hollow-body guitars) na kakve su se već početkom 30-ih počeli dodavati “pick upovi” kojima se akustični zvuk elektrifikacijom pojačavao.

Put do stadiona

Naizgled nebitni izumi Lesa Paula i Lea Fendera od igre zanesenjaka i tehnoloških inovatora pretvorili su se u revoluciju kulture i svijeta u kojem živimo.

Tijekom godina koje su uslijedile nakon stupanja na scenu Chucka Berryja i Elvisa Presleyja, električna gitara prometnula se u globalno najpopularniji instrument, lako prenosiv, pogodan za sviranje ritma, melodija i sola, dostatan poput klavira, a u kombinaciji s električnim pojačalima zvuka i kasnije razglasnim sistemima, idealan za migraciju rocka iz malih klubova u velike dvorane, na stadione i livade open-air rock festivala.

Bez glasnoće, a po potrebi i žestine, grubosti i efekata poput distorzije, feedbacka, wah-waha, delaya ili fuzza, električne gitare ne bi došlo do razvoja rocka kroz stilove poput hard rocka, heavy metala, punka i grunge-rocka.

Najveća glazbena i kulturološka revolucija koja je uvelike mijenjala svijet, čak i u sociopolitičkom smislu, ne bi bila moguća. Bez električne gitare Rolling Stones ili Led Zeppelin ne bi nikada postali masovni i tijekom 70-ih globalno najpopularniji glazbenici.

Nepomirljivi klanovi

Zanimljivo, Keith Richards oduvijek se radije priklanjao Fenderovim, a Jimmy Page Gibsonovim modelima. Već iz odabira “oružja” moguće je razabrati tko kakvom stilu rocka teži, iako je u mnogim bendovima s dvojicom gitarista bilo uobičajeno da jedan “udara” u Gibson, a drugi u Fender. Generalno, smatra se da Fenderovi modeli imaju nešto zvonkiji, reskiji i melodiozniji zvuk, dok Gibsonovi teže većem volumenu, snazi i dubini.

Fender Stratocaster i danas je najpopularnija električna gitara, country je nezamisliv bez Fender Telecastera, a hard rock i heavy metal bez Gibson Les Paula ili Gibson SG-a.

Naravno, druge tvrtke uzele su svoj dio tržišta, no Fenderovi i Gibsonovi modeli i danas su pitanje prestiža među gitaristima, a u kombinaciji s pojačalima i razglasnim sistemima mogu proizvesti količinu buke usporedivu s polijetanjem Boeingovih ili Airbusovih aviona.

Gitara električna - povijest