Groblje kućnih ljubimaca

LJUBAV PREMA životinjama i svijest da se radi o živim bićima koja, baš kao i ljudi, imaju svoja prava i potrebe nešto je što se obično veže uz moderno vrijeme, no groblje kućnih ljubimaca u Rijeci svjedoči da su neki stanovnici ovih krajeva još prije stotinjak godina, kada je ovaj objekt osnovan, svoje pse i mačke praktički smatrali članovima obitelji.
Uz pariško i londonsko, riječko groblje kućnih ljubimaca najstarije je u Europi, ali na žalost ljubitelja životinja, ono svoju osnovnu funkciju, ukop, ne obavlja već nekoliko godina. Razlog su Zakonom o veterinarstvu određeni propisi koji ne dozvoljavaju pokapanje životinja u zemlju, već njihova tijela moraju biti spaljena u za to predviđenoj spalionici. Ipak, riječko groblje, smješteno u Lukovićima na Kozali, jedinstveni je kulturni spomenik koji svjedoči o dugoj tradiciji ljubavi i brige za životinje na ovim prostorima. Kako navode u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, postupak za zaštitu groblja kao kulturnog dobra je u tijeku i već od kraja rujna ovaj će riječki raritet postati zaštićeni objekt. Tu inicijativu pokrenuo je Sportski kinološki klub Rijeka još 2003. godine, a podržale su je sve nadležne institucije.
Uz pariško i londonsko, riječko groblje kućnih ljubimaca najstarije je u Europi, nastalo još prije stotinjak godina, ali na žalost ljubitelja životinja, ono svoju osnovnu funkciju, ukop,
ne obavlja već nekoliko godina.

Iako točni podaci ne postoje, riječko groblje najvjerojatnije je izgrađeno krajem 19. stoljeća, a prvi pisani tragovi o ukopima sežu u dvadesete i tridesete godine 20. stoljeća. U Konzervatorskom odjelu sigurni su da je groblje postojalo između dva svjetska rata, no pretpostavlja se da je izgrađeno i ranije. Osnivanje groblja veže se uz lovce koji su u Lukovićima pokapali svoje lovačke pse. Groblje je vrlo brzo steklo veliku popularnost, ne samo u Hrvatskoj. Osim Riječana, na groblje su svoje pse, mačke, papige, kuniće i druge životinje dolazili pokapati uplakani vlasnici kućnih ljubimaca iz cijele države, kao i iz Italije i Njemačke koje nisu imale slične objekte.
O velikoj ljubavi vlasnika prema životinjama svjedoče deseci prekrasnih mramornih spomenika s ugraviranim posvetama i slikama, a iako je ukop zabranjen, na groblju je i dan danas vrlo frekventno. Zabranu ukopa su, uz očekivano negodovanje, ipak svi prihvatili, no to ne znači da je groblje zamrlo. Za blagdan Svih svetih ovdje se okupljaju brojni ljubitelji životinja koji svojim bivšim "članovima obitelji" nose cvijeće i pale svijeće, pa groblje kućnih ljubimaca tih dana izgleda poput groblja za ljude.
Zdenka Jelovčan, predsjednica Društva za zaštitu životinja Rijeka, ističe kako je mnogim ljubiteljima životinja teško pala zabrana ukopa donesena prije nekoliko godina.
- Ljudi su vrlo tužni, zovu me, neki čak i plaću preko telefona jer ne mogu pokopati svoje ljubimce. Puno naših aktivnih članova ima pokopane životinje na groblju kućnih ljubimaca i redovito odlaze posjetiti grob i položiti cvijeće. Mnogima je to bitno i žao mi je što je groblje zamrlo - govori Zdenka Jelovčan.
Groblje je nekada bilo pod ingerencijom Veterinarske stanice Rijeka, a nakon zabrane ukapanja o tom objektu brine Grad Rijeka. Irena Miličević, pročelnica Odjela za komunalni sustav Grada Rijeke, ističe da je problematika ukopa na toj lokaciji vrlo složena.
- Osim što postoje zakonske regule koje propisuju spaljivanje mrtvih životinja, groblje se nalazi u drugoj vodozaštitnoj zoni. To znači da bi ukop svejedno bio zabranjen jer se u takvoj zoni ne smiju odlagati nikakve organske tvari u zemlju - navodi Irena Miličević, dodajući da se groblje redovito hortikulturalno održava kao svojevrsni riječki raritet. Kada postane zaštićeno kulturno dobro, groblje će se i konzervatorski zaštiti kako bi budućim naraštajima svjedočilo o jednom zanimljivom dijelu riječke povijesti.

Groblje kućnih ljubimaca