MILANSKI tjedan mode ozbiljno se zamjerio ljubiteljima “pravih” žena, odlučivši da na revijama nastupe samo manekenke bez stvarnih oblina, a činilo se da stvari ipak kreću u nekom boljem smjeru.

Jer, na NY Fashion weeku reviju je nosilo 18, za ustaljene okvire, punašnijih manekenki, long size ljepotica, stvarnih žena s oblinama i konfekcijskih brojeva koji skaču iznad “dječjih” 34 i 36. Taj je potez doživljen kao olakšanje nakon što nas godinama “siluju vreće kostiju” trendom anoreksije i bulimije kao idealom ljepote.

Što će se dogoditi na našim pistama, hoće li se angažirati putena manekenska lica, konfekcijskog broja iznad 40, pitali smo hrvatske dizajnere i modne znalce. Mišljenja su različita.

- Na hrvatskim pistama udomaćio se konfekcijski broj 38. Naše cure oblinama odskaču od svjetskih manekenki, što je jedan od razloga zbog čega teško pronalaze posao vani. Robu veličine 38 lakše je prodati, ne skuplja se na lageru, a ruku na srce, na fotkama ipak izgleda mnogo bolje nego ona većih brojeva - kaže dizajner Ivan Tandarić, iz Elfsa, tvrdeći i kako žene često ne mogu u renomiranim trgovačkim lancima naći veći odjevni broj, jer profi buyeri uglavnom kupuju manje veličine.

Dizajner Ivica Skoko, poznat po prekrasnim haljinama koje odlično pašu ženama s oblinama, apsolutno podržava trend punijih manekenki. Vješalice koje hodaju na mačjim pistama ne spadaju mu u osobni izbor, dapače, on voli i podržava ženstvenost, a moglo bi se reći čak i veće konfekcijske brojeve.

To je svojedobno i dokazao revijom u kojem su sudjelovale Helga Vlahović, Radojka Šverko, Zdenka Kovačiček, Latica Ivanišević i pokojna Mia Oremović. Sve one su, ili su bile, uglavnom iznad broja 40, no ipak su suvereno šetale pistom, dokazujući kako mršavost nije uvjet atraktivnosti kreacije.

- To su gluposti, netko lijepo izgleda na fotografijama i s brojem 38 ili 48. Što se mene tiče, da imam deset žena konfekcijskog broja 42 ili 44, i da su čvrste, jedre, bez celulita, s grudima koje dobro stoje i bez grudnjaka, zategnute guze, samouvjerene i s “onim nečim” u sebi, ja bih ih kao manekenke u mojim modelima poslao odmah na pistu.

Takve nije lako naći, istina je, ali postoje. Ja sam za obline, apsolutno sam protiv premršavih modela. Naše manekenke nisu premršave s obzirom na svjetske, no ipak su ispod prosječnog hrvatskog broja – kaže Skoko.

Xenia dizajn je na pistu Cro-a-Portera prošle godine poslala cure konfekcijskih brojeva debelo iznad 40 izazvavši ogromnu pažnju javnosti. Tome svjedoče i brojne pohvale koje su im pristigle sa svih strana, ali i činjenica da su se za pistu bez problema našle manekenke, koje su s guštom u praksi pokazale - “bolje da ljulja, nego da žulja”.

Od članova tima Ksenije Vrbanić čujemo da se ista kreacija može napraviti za veličinu 36, ali i 46, s tim što je ona veća, mnogo teža za izvedbu zbog potrebnih preinaka i prilagodbi jačoj konstrukciji.

Možda je i to jedan od razloga zbog čega naši dizajneri, kao po nekom ustaljenom ritmu, uglavnom biraju već uobičajene gabarite koji se vrte oko konfekcijskog broja 38.

A onda posljedično, već godinama angažiraju uglavnom ista, skoro pa već nam dosadna manekenska imena. Možda je ipak stiglo vrijeme za promjenu.