JOŠ uvijek se sjećamo dana kada bi netko spomenuo riječ zeleno, a svi su automatski pretpostavili da se misli na boju koja se dobiva miješanjem žute i plave.

Ta pretpostavka više nije točna, a termin “zeleno” poprimio je savim novo značenje.

Što se dogodilo? Društvo se promijenilo. Nekako smo prestali biti bitni samo i isključivo sebi te smo odlučili promisliti o onome što smo još donedavno shvaćali “kao neki tamo problem”. Očuvanje i njega okoliša postala je način života, a eko-karika koja je svakim danom sve veća i veća, broji jako puno članova različitog profila - od interijerista i arhitekata, modnih dizajnera, velikih tvrtki i kompanija, kuhara, automobilske industrije...pa sve do običnog čovjeka koji svakodnevno u svoja četiri zida nastoji kućanskim radnjama pripomoći toj velikoj misiji koja nas se svih tiče. Jer ipak je riječ o sudbini Zemlje čiji smo svi stanovnici.

Što točno znači biti ekološki osviješten, tema je o kojoj bi se dalo pisati na stotine stranica, a kako smo mi ipak prostorno ograničeni, dotaknut ćemo se samo osnova.

Živjeti i raditi ekološki ne znači samo smanjenje otpada na odlagalištima, nego je u mnogim slučajevima i manje skupa opcija, a dizajneri interijera shvaćaju da ima mnogo načina da unutarnji dizajn bude ekološki.

Trešnja, breza, orah i bukva

Na čemu sve počiva? Naravno, na materijalima i to onim “zdravim”, prirodnim. Od takvih materijala najviše se u dizajnu interijera koristi drvo koje je, uz ostale prirodne građevinske materijale, kao što su trska, glina i kamen, najkvalitetniji građevinski materijal. Ono ima veoma povoljnan energetski balans, nema štetna zračenja, može biti jako trajno i po potrebi se reciklirati. Drvo je također i jedan od najzdravijih građevinskih materijala, pod uvjetom da je zaštićeno i obojeno zdravim sredstvima. Od vrsta posebice su popularni hrast, trešnja, breza, orah i bukva.

U posljednje vrijeme dizajneri sve više počinju shvaćati koje su prednosti starog drveta. Naime, staro drvo može potjecati s mnogih različitih mjesta, npr. od starog namještaja, srušenih kuća, čak i djelova starih čamaca. Ti komadi drveta se ostavljaju baš onakvi kakvi jesu, ne bruse se niti bojaju. Dizajneri koriste takvo drvo za izradu dekoracija kao i novih komada namještaja, ponajviše kuhinjskih stolova.

“Spašavanje“ je općenito sve popularnije u ekološkom dizajnu. Uzimaju se postojeći komadi namještaja i ponovno upotrebljavaju. U nekim slučajevima takvi komadi postaju nešto drugo. Primjerice, dizajner može uzeti slomljeni stol, rastaviti ga i upotrijebiti to drvo za nešto drugo. Drugi dizajneri će možda uzeti “spašeni“ komad, prefarbati ga ili nanovo tapecirati i tako mu dati potpuno novi izgled.

Reciklirani namještaj je trenutačno vrlo moderan u ekološkom dizajnu interijera. Može se naći u staretinarnicama, a ponekad čak i među otpadom te na gradskim odlagalištima.

Neki dizajneri čak upotrebljavaju i piljevinu u svom radu. U kombinaciji s ljepilom ili nečim sličnim, piljevina se može prešati u ivericu, od čega se može napraviti namještaj ili neki drugi dizajnerski elementi, npr. zrcala.

Sve veću popularnost doživaljava i bambus koji je obnovljivi izvor koji nastavlja rasti čak i nakon sječe. Najprije se često rabio za podove jer se može prefarbati u bilo koju boju.

Može čak izgledati poput parketa ili pločica. Danas se bambus najčešće rabi za oblaganje zidova i izradu namještaja. Nije na odmet znati i da bambus proizvodi više kisika od običnog drveta, pa je vrlo važan u postizanju ravnoteže između kisika i CO2 u atmosferi. Parket od bambusa je lakši, a ujedno i do 30 posto tvrđi od hrastovog parketa. On se već u tvornici lakira sa sedam slojeva akrilnog laka, i to na način da ne mogu doprijeti čestice prašine, pa je svaka letvica savršeno premazana. Pod od bambusa je i antialergijski.

Reciklirane zidne tapete

Još jedan veliki, ekološki hit koji prakticiraju suvremeni dizajneri su reciklirane zidne tapete. Nekoliko poznatih kompanija uzima postojeće komade zidnih tapeta pa ih reciklira i stvara potpuno nove komade. Konačni dizajn uključuje komade postojećeg papira i pretvara ih u nešto sasvim novo. Tako ljepilo s tapeta koje se neće razgraditi neće završiti na odlagalištu.

Nabrojali smo samo nekoliko načina na koje je dizajn interijera s vremenom postao ekološki. Ovaj je trend započeo ranih devedesetih kad se u vijestima počelo govoriti o ekološkim problemima, i počeo se širiti. Potrošači i kupci sada zahtijevaju više ekoloških proizvoda i žele ih i u kućama i na radnim mjestima. Prema svemu ovome, jasno je da će dizajn interijera i arhitektura u budućnosti postajati sve ekološkiji. Veselimo se tome!

Prednosti ekološke arhitekture

- optimizira upotrebu svih resursa, osobito energije i vode. U fazi projektiranja i izgradnje, a i kasnije kad se zgrada koristi, to znači recikliranje resursa.
- minimalno utječe na okoliš tijekom čitavog ciklusa od planiranja, do projektiranja, pripreme terena, izgradnje, održavanja…
- ako se optimizira upotreba resursa, smanjuju se troškovi. Gdje god je to moguće, u gradnji se upotrebljavaju materijali sa samog gradilišta. Dobro izolirana vrata, prozori i zidovi smanjuju upotrebu i gubitak energije.
- zelena arhitektura poboljšava zdravstveno stanje stanara takvih zgrada zbog bolje prozračenosti i upotrebe prirodnog svjetla.
- osigurava na samom gradilištu objekte za reciklažu, pa se stoga reducira količina otpada koji ide na odlagališta.