POČELO JE od najobičnije želje za preuređenjem sobe i gradnjom još jednog sanitarnog čvora, a pretvorilo se u desetljeće dugu gradnju tijekom koje je na 15-ak kilometara od Šestanovca nastalo jedno od najljepših gazdinstava na dalmatinskom području.

Vlasnik, koji je izričito tražio anonimnost, u prvi je mah zaželio tek nekoliko kozmetičkih prepravki, no umjesto njih uhvatio se u koštac sa zahtjevnim poslom adaptacije stare didovine, gradnjom centralnog novog krila, bazena, vidikovca na guvnu, te potpune rekonstrukcije dimne kužine nastale na temeljima stare, već ozbiljno rasklimane kuće.

Jedno je vuklo drugo, pa je pod bazenom nastala sauna, produžila se ona i na teretanu, a onda je na red došla i igraonica s bilijarom, iznad koje se smjestila viseća loža za dobar pogled s visine, a ako se nekome prispava, i za mali odmor u romantičnom okružju. Vlasnik ne krije kako ga je ogromna ljubav prema kršu i didovini koju je naslijedio s majčine strane uvukla u zahtjevan proces rekonstrukcije, bez sumnje nadograđene obilatim zrnjem ludosti.

Sve za prijatelje

Brojkama gledano, centralna kuća ima tri etaže, sa sveukupno 300 kvadrata, od kojih je svaka spremna za smještaj brojnih vlasnikovih prijatelja. U prizemlju se smjestila kužina, šankom odvojena od dnevnog boravka s dominantnim kaminom, koji pametnim sustavom odvodnje toplog zraka grije cijelu kuću. Tu su i konoba, dva WC-a, te mala soba za goste.

Na katu je nekoliko soba od kojih svaka ima WC i tuš-kabinu, a u potkrovlju se skrio centar svih zabava, golema prostorija što gotovo pa nalikuje onima u kojima se nekada davno okupljala ekipa vitezova okruglog stola. Stara dimna kužina dobila je ruho mjesta za neformalna okupljanja, to dodatno potiču krušna peć i kamin, a iznad njega se smjestio jedan od naljepših apartmana s WC-om, što u svom sastavu umjesto klasičnog ormarića ima antiktni sekreter.
Sudeći po vlasnikovu iskustvu, već je stvorena top-lista glavnih lokacija za okupljanje: u ljetnim jutrima to je veliki dnevni stol pokraj glavne kuće, popodne bazen, predvečer guvno na kojemu uvijek nešto pirka. Zimi se raspored mijenja, a na red dolaze stara dimna kužina, igraonica, te neizostavno potkrovlje, u kojemu se svaki gost doslovce osjeća kao kralj. Pazilo se na svaki detalj, posebice na namještaj kojemu se vraćao se u stari izgled.

Veći je dio naslijeđen, a manji kupljen u trgovinama antikviteta. Željela se sačuvati autohtonost, tako da moderni elementi nisu bili dobrodošli. Originalnost je, dapače, dočekivana širokim rukama, što se primjerice vidi i po tome što su umjesto uobičajenog kuhinjskog namještaja, kao udlage za elemente, korišteni dijelovi iz starinskih regala.
Sve ih je vlasnik sam temeljito izdvajao i ulagao u kuhinju, dimnu kužinu, te svaki od 13 WC-a, gdje su poslužili kao kućište za lavandine i male spreme za ručnike i ostale sitnice. Tu su i stari masovni željezni i drveni okviri, koji su postali ogledala, te brojni detalji s putovanja, što su pomalo stvarali cijelu priču.

Ona nije nastala u samo jednu noć, tijekom dugih deset godina namještaj s brojnim detaljima se nabavljao ili renovirao te slagao na točno određeno mjesto u viziji koju je vlasnik stvorio još dok je crtao nacrte. Rekao nam je i kako je ovo bio vrlo zahtjevan posao u koji je ušao isključivo iz ljubavi, želeći se vratiti u kraj svojih predaka i tako sačuvati obiteljski korijen.