MIŠ KOJI ima jednu rupu kratkog je životnog vijeka“, životni je moto Ivice Propadala koji je poznati slikar, scenograf i vođa “Teške industrije” dao ispisati na ogledalu u kupaonici svojega novouređenog, prostranog studija od 180 metara četvornih kako bi ga non-stop podsjećao na misao koje se drži kročeći kroz život.

Upravo je vodeći se njome proteklih desetljeća neumorno stvarao na nekoliko frontova - zahvaljujući svojim slikama i umjetničkim instalacijama održao niz izložbi, osmislio pregršt scenografija i stavio autorski potpis na brojne domaće nagrade da bi na koncu posljednje dvije godine, nakon razvoda i odlaska iz nekadašnjeg obiteljskog doma, s puno ljubavi i truda uređivao samački životni prostor.

- Iz starog sam života ponio samo slike i garderobu. Ovdje je, praktično, promijenjen čitav život. I ovo je, naravno, sve ono što sam ja - zadovoljno govori svestrani umjetnik koji se u novi dom u središtu Zagreba uselio lani za Božić, pa ovih dana obilježava prvu godišnjicu življenja u prostoru koji u potpunosti održava njegovu osobnost. Propadalo je nekadašnju derutnu krojačku radionicu pretvorio u moderan ali topao ambijent, čemu je prethodio cijeli niz zahvata uključujući i izradu novoga krova.

Od nekadašnje su krojačnice, između ostalog, ostale grede oko kojih su se majstori “ubijali” mjesec dana skidajući žbuku i daske kako bi zasjale u punom sjaju, a Propadalo je osim 12 prozora koje je valjalo pomno urediti zadržao i stare lampe na stropu dnevnog boravka. Između greda je umetnuo metalna slova svojega prezimena, rad Saše Šekoranje, „samo da bi onaj koji poslije njega uđe u studio znao da je nekoć pripadao njemu”.

- Nije tajna, ovaj je stan s cijelim uređenjem stajao oko 1000 eura po kvadratu. To su sve stara željeza... Sve sam preoblikovao, iz nečega u nešto, mahom sve bojio sam. Najskuplje su me stajali klima i sustav za plinsko grijanje. U životu treba neke stvari imati posložene, znati što i kako hoćete. Dakako, treba imati sreće, ali i znanja da znate prepoznati potencijal nekog prostora. Ovaj se godinama prodavao, no očito ga nitko nije prepoznao osim mene. Čim sam ga vidio, znao sam da je to to.

Ovo je baš jedan skromni dom - sa smiješkom će poznati umjetnik koji je pažljivo uređivao interijer inkorporirajući u njega elemente svojih umjetničkih instalacija i scenografija, slike, prijateljske darove poput velikog hladionika, kamenog sudopera... Puno je toga napravljeno po njegovoj ideji, kombinacijom skupih i jeftinih materijala, a njegovo iskustvo, znanje i odlični kontakti s majstorima koji su zamisli znali vješto pretočiti u djelo u konačnici su umnogome utjecali na troškove uređenja.

- Zbog posla kojim se bavim sve se radilo na način kako se realizira scenografija, a prostor sam uređivao osobnim detaljima poput stolića i konja u dnevnom boravku koji su nekoć bili dio instalacije „Doručak na travi“ u Muzeju za umjetnost i obrt. Motivi scenografije s posljednjeg Hrvatskog radijskog festivala završili su na zavjesama, dobar dio lampa sam izrađivao sam, a neke sam našao i na smetištu.

Kupio sam najjeftinija protuprovalna vrata, ali sam ih dodatno okovao - priča Ivica Propadalo koji je scenografske ideje koristio i prilikom postavljanja rasvjete, pa je njome naglasio i nosive grede galerije, spavaćeg dijela studija s dominantnim krevetom na praktikablima.

Zid plača

- Izgleda kao pozornica, u njemu se sve rješava - smije se Propadalo koji je tik do postelje smjestio još jednu kupaonicu, a preko puta postavio starinsku komodu. Galeriju upotpunjuje i garderoba koja još samo čeka mobilne ormare načinjene od od transportnih kutija s kotačima čije će vratnice biti “obučene” u ogledala. - Iako je prostor moderan, crno-bijeli minimalizam, ja to sve “pokvarim” s nekim stvarima. I na kamin sam jako ponosan. Funkcionira, a uz to je skulptura u prostoru.

Tako sam pojedinim zahvatima “razbio” uobičajen izgled interijera. Primjerice, u dnevnom sam boravku na površinu “izvukao” zid od cigle - objašnjava vlasnik studija u čiji su, kako ga voli zvati, “zid plača” umetnute uspomene i drage sitnice poput staklene ženske štikle, srpa i čekića, poruka, sličica od posebnog značenja...

Dio nagrada koje je osmislio poput “Porina”, “Dore” i sl. sakrio je, pak, iza tzv. scenografskih kliznih vrata od crnoga stakla. Zainteresiranom gostu lako ih je odškrinuti i baciti pogled na samo jedan dio kristalnih statua s Propadalovim potpisom (druge su završile u Muzeju za umjetnost i obrt) koje je umjetnik niz godina izrađivao u staklarni “Rogaška”.

Nedavno je pobijedio na natječaju za uređenje njezina štanda na najvećem sajmu široke potrošnje koji će se u veljači održati u Frankfurtu, a uskoro ga očekuje i uređenje “Rogaškine” trgovine na newyorškoj Petoj aveniji. Uz to sa svojom suradnicom Rinom Rilje, mladom trogirskom dizajnericom unutarnjeg uređenja, planira i skoro otvorenje ateljea “Propadalo”. Sve to ustrajno se vodeći devizom “Miš koji ima jednu rupu kratkog je životnog vijeka“.