Moderne dječje sobe

Ako ste u djetinjstvu dijelili sobu s bratom ili sestrom, zasigurno znate koliko se ukusi i stilovi mogu razlikovati. Vi ste bili šestogodinja djevojčica oduševljena ružičastim svijetom barbika, a vaša petnaestogodišnja sestra “furala“ se na grunge, crne nijanse i slušala Nirvanu? Ili ste bili dječak zaljubljen u jedan nogometni klub, a vaš brat zagriženi fan njegovog najvećeg rivala?

Ovakvih kombinacija ima mnogo, a kako živimo u zemlji gdje se svaki dodatni kvadrat stana plaća kao suho zlato i gdje ljudi uglavnom muku muče s nedostatkom “baš one jedne prostorije“ u domu, pitanje kako urediti sobu za dvoje djece, nešto je s čime se stručnjaci svakodnevno susreću.

Kako uspješno, ali bezbolno riješiti takav problem pitali smo Danicu Maričić, dizajnericu interijera i voditeljicu marketinga PhoenixLifestyle namještaja i suradnicu Jutarnjeg lista, Tinu Kurpez, također dizajnericu interijera i vlasnicu zagrebačkog Studija Karas. U tu svrhu postavili smo im nekoliko najčešće postavljanih pitanja kada je riječ o ovoj temi.

Kako najfunkcionalnije od sobe za jedno, napraviti sobu za dvoje djece?

Tina Kurpez: - Sve ovisi o veličini i mogćnostima sobe koju treba preurediti. Kako se uglavnom radi o ne previše velikim prostorijama idealno rješenje je ”denivelacija“ odnosno podizanje nekih zona i njihovo ispreplitanje u različitim visinama. Najčešće se podiže krevet ispod kojeg se može organizirati veliki ormar ili radni prostor. Ponekad se podiže radni stol na podest u kojem je onda organizirano “skladište“.

Danica Maričić: - Ako se radi o prostoriji većih dimenzija, poželjno je podijeliti je na 'zone' za različite aktivnosti (spavanje, hranjenje, igranje, druženje s prijateljima, učenje...). Svaka zona trebala bi se sastojati od prikladnih elemenata namještaja. U slučaju da dvoje ili više djece koriste istu sobu, bilo bi dobro da svako od njih bude “vlasnik” svog kutka za čiju će urednost biti zaduženo. Međutim, radi li se o sobi manje kvadrature preporučljivo je odabrati modularni namještaj kako bi iskoristili svaki pedalj prostora i pritom maksimalno zadovoljili potrebe naših najmlađih. Primjerice, kombinaciju elemenata u kontekstu moderne verzije kreveta na kat koja pritom u sebi sadrži i radni stol, ormar te nekoliko većih ladica. Drugi krevet može biti preko dana sakriven i u elementu nalik na ormar, kako bi bilo što više prostora za igru.

Koje boje pritom izabrati, a kakav namještaj? Treba li se prije svake odluke konzultirati sa svakim djetetom posebno?

Tina Kurpez: - S djecom treba razgovarati o njihovim željama i idejama, ali treba imati na umu da su njihovi zahtjevi uglavnom trenutačni i da soba treba trajati puno dulje nego što dijete to može sada vidjeti. Tako za namještaj u dječjim sobama biram uglavnom neutralne boje pa soba promjenom boje zidova mijenja kompletnu atmosferu. Boje i jesu ono što djecu najviše interesira i u tome im se uglavnom može i ugoditi jer s vremenom i rastom djeteta te promjenom njegovog ukusa najjednostavnije je promijeniti boju zida i posteljinu.

Danica Maričić: - Boje u dječjim sobama trebale bi biti vesele i djelovati stimulativno na razvoj djeteta. Primarne boje (snažne nijanse plave, žute, crvene) uz dodatak zelene, uvijek su dobrodošle, a zanimljivo izgledaju i žuto-zelena, ljubičasto-zelena, crveno-bijela, narančasto-smeđa, plavo-bijela, kao i brojne druge kombinacije. Šareni uzorci na zidovima i stropu (junaci iz crtića, mjesec i zvijezde, ribice i podmorski svijet, nebo i oblaci, razigrane životinje, itd.) idealna su podloga za razigrane dječje aktivnosti Namještaj izrađen od drva, medijapana ili iverala u kombinaciji s posteljinom od pamuka, izvrstan je spoj materijala za dječji kutak. Što se tiče sigurnosnih mjera, nema oštrih rubova stolova, ormara, kreveta, već samo zaobljeni. Također, sve površine namještaja su savršeno glatke i obrađene netoksičnim premazima.

Koliko godine i spol djece koja će dijeliti sobu utječe na uređenje? Što kada jednu sobu moraju dijeliti brat i sestra, brat i brat ili, pak, sestra i sestra?

Tina Kurpez: - Jednostavnije je kada sobu dijele djeca istog spola, ali idealno bi bilo djeci ostaviti mogućnost da u svakom trenutku pobjegnu u svoj mali intimni kutak. To je najčešće krevet koji se jednostavno baldahinom može odvojiti od ostatka svijeta i stvoriti dojam ugode i zaštićenosti. Važno je i da svako dijete ima samo svoj ormar, svoj radni stol i policu na koju može izložiti svoje najdraže predmete i koju drugo dijete ne smije dirati niti koristiti za svoje stvari. Situacija se posebno komplicira ulaskom djeteta u pubertet kada mu soba postaje “oaza“ u kojoj se obično sluša preglasna muzika, a zidove preplavljuju posteri i izresci iz novina. Ovdje sve teorije o kvalitetnoj organizaciji sobe za dvoje djece padaju u vodu, situacija se rješava samo kvalitetnom komunikacijom svih članova obitelji.

Danica Maričić: - Godine i spol djece svakako utječu na dizajn sobe. Što su djeca mlađa, mora biti veći naglasak na sigurnosti (kreveti s ogradama, sakrivanje utičnica i raznih žica, itd.). Također, u sobi adolescenata svakako se treba naći i radni kutak (stol, ergonomski stolac, ladičar ili ormarić za spremanje udžbenika). Spol često utječe na odabir boja, primjerice soba u ružičastim ili lila tonovima za djevojčice. Ako sobu dijele brat i sestra, bilo bi poželjno da se odabere zelena, žuta, narančasta boja i sl. Dakle, boje koje po stereotipu ne spadaju u “ženske” i “muške” boje. Ako se radi o većoj sobi, druga varijanta je da dio prostorije bude ženski (ružičasti tonovi), a dio muški (plavi tonovi).

Kojim komadom namještaja ili nekim drugim predmetom je najbolje "lažno odijeliti" zasebna područja u dječjoj sobi za dvoje?

Tina Kurpez: - Ukoliko postoji mogućnost soba se može kvalitetno odijeliti zastorom, ali je često prostor organiziran tako da to nije moguće. Ponekad je dobro rješenje izdvojiti dnevni dio koji djeca zajedno koriste u kojem se nalazi radni stol i prostor za igru, od prostora u koji su smješteni kreveti. Takvu podjelu je često jednostavnije izvesti od ove da svako dijete ima svoj dio sobe. Ako jedno dijete spava drugo se tako može slobodno igrati u “dnevnom“ dijelu dječje sobe, uglavnom svako će pronaći kutak za sebe.

Danica Maričić: - U ovom slučaju se također možemo ”igrati” na različite načine, neki od njih su podjela prostora otvorenim poličarom, tj. poličarom koji nema stražnju stranicu te ne zatvara prostor već stvara prozračnu pregradu. Tu su i razni paravani, primjerice od drva, koji bi također trebali biti što prozračniji, ali i veseliji. Često su oslikani različitim motivima kako bi se što bolje uklopili u maštovitost dječjeg carstva.

Moderne dječje sobe