BIJOY Jain i njegov studio Mumbai ne izlaze iz fokusa interesa svjetske javnosti.

Ljetos su sve očarali izložbom u londonskom Victoria&Albert muzeju, a zatim su u Veneciji na Bijenalu arhitekture primili počasnu nagradu.

Bijoy je karijeru počeo u uredu Richarda Meiera u Los Angelesu i putovao po cijelom svijetu. Nakon povratka u Mumbai zajedno s Priyom Jain osniva arhitektonski biro koji se pet godina neprestano širio i trenutačno zapošljavaju više od stotinu arhitekata.

Veliki je perfekcionist. U kućama koje gradi oblikuje sve: od arhitekture do dizajna vješalica u garderobi. Perfekcionizam je obilježio i njegovo predavanje na Danima Orisa: u jednom trenutku nije dobro radio zvuk uz video koji je pokazivao pa je inzistirao da se popravi jer je želio da publika čuje zvuk klesanja kamena i shvati koliko je on utjecao na njegov projekt “360 Leti”. Ako i nismo bili sigurni da istinski humanizam u arhitekturi postoji, nakon razgovora s njim u to smo uvjereni.

Dignitet prostora

Čovjek i njegov odnos s prirodom najvažniji su u arhitekturi Mumbai studia. Iako se Jain školovao vani, najviše je utjecaja na njega izvršio rodni grad Mumbai, dom 22 milijuna ljudi po kojemu je nazvao studio:

- Inspirira me različitost koja dolazi iz životnosti Mumbaija i veliki broj ljudi koji naseljavaju ovaj grad. Domišljatost kojom njegovi stanovnici uspijevaju napraviti prostor doslovno ni iz čega ključ je moga posla.

U nepovoljnim okolnostima, Jainova je teza, nastaju pametnija rješenja, pa i ljudi. - U blizini našeg biroa, u malom hodniku između dvije građevine, stiješnjeno je živjela obitelj od osam članova. Naravno, ilegalno, ali su u tom kaosu uspjeli stvoriti svoj red i harmoniju. Čak i kvalitetan život, iako se u spavaćim sobama nije moglo stajati, a usred njihova smještaja raslo drvo. Inače, ovakva vrsta improviziranog prostora čini više od polovicu gradskog pjesaža. Neki ih smatraju parazitskim, no ne primjećuju da u sebi često nose inteligentna rješenja. Nisu autorizirana, ali su napravljena s emocijom, ponekad i genijalnošću. Nismo željeli doslovno ponoviti prostor, već mu ponuditi poetsku kvalitetu, dati mu dignitet - kaže Jain.

Ljudi čiji je život bio tema izložbe u V&A u međuvremenu su se morali iseliti, no potvrda teze ostaje: nije nužno da veći prostor pruža i bolju kvalitetu života.

Uloga prepreka

- Možete imati sav novac svijeta, no to ne jamči prostor odgovarajuće kvalitete. - kaže Jain.

Kvaliteta je za njega u ravnoteži, poštovanju, utočištu, mjestu za bijeg i kontemplaciju, prilagođavanju emotivnim potrebama.

- Naši su preci živjeli u ekstremnim uvjetima, a radili su prostore s puno digniteta. Prepreke nas čine nježnijima, receptivnijima.

U ekstremnim uvjetima studio Mumbai radio je resort “360 Leti”: na 2500 metara nadmorske visine, dva sata hoda od najbliže ceste i bez struje. Kamen su dopremali na mazgama.

Divlja gradnja Indije

- Na toj lokaciji dobivate trenutak poniznosti i pauze, gostu se dopušta da osjeti da pripada zemlji. Resort će tamo biti samo deset godina pa smo nastojali da minimalno utječe na okolinu.

U Indiji se gradi sve više, dobiti vremena za kvalitetnu gradnju pravi je luksuz. Arhitekti i stanovnici, naime, plaćaju danak brzini, pa nova arhitektura ne uspijeva izdržati teške klimatske uvjete. Srećom, iz Mumbai studija imaju mogućnost birati. - Radimo isključivo s klijentima koji prihvaćaju naše uvjete i ostavljaju nam vremena. U ovoj nam zemlji daju tjedan dana da dovršimo projekt, a deset dana kasnije već grade. Naravno, pretjerujem, no važno je dobiti dovoljno vremena, što često nije slučaj.

Mali prostori, smatra Jain, pomiču granice kreativnosti, daju slobodu koja često nedostaje većima. Tako je nastala i njihova do sada najnagrađivanija kuća, Palmyra. Smještena je unutar plantaže kokosa uz more i u izolaciji od užurbanog grada, iako u njegovoj neposrednoj blizini. Dvije drvene kućice, stopljene s prirodom, napravljene su od lokanog materijala, u sredini je bazen:

Sve gradim za kišu

- Puno je inspiracije oko nas, samo treba znati promatrati. Možete imati niz ideja o tome što je arhitektura, no prvo trebate shvatiti zašto su neke stvari kakve jesu. Često upravo nepoznati elementi isprovociraju našu reakciju. Većinu kuća radim za kišu. Monsuni su zapanjujući. Nema buke, no postoji taj određeni zvuk, zvuk tišine u kiši. Ima nešto lirskog u tome...