NAMJEŠTANJE STANA Slike za zid po izboru umjetnika

Seifried u okruženju djela samo živih umjetnika

KUPNJA ili prodaja nekretnine nije nimalo lak i jednostavan zadatak, no Andrija Seifried, dubrovački likovnjak i kolekcionar, “glatko” je i bez velikih stresova prije nekoliko godina prodao obiteljsku kuću i kupio dva stana: jedan u Dubrovniku i jedan u Zagrebu.

Jedini problem s kojim se suočio bio je gdje objesiti golem broj slikarskih platna koja su se godinama skupljala u njegovoj bogatoj kolekcionarskoj zbirci. Kontroverzni Andrija Seifried, iznimno cijenjen u likovnim krugovima, okružio se najdražim djelima svojih prijatelja, najpoznatijih hrvatskih umjetnika.

U njegovu dubrovačkom stanu, u potkrovlju nedaleko od najljepše dubrovačke šetnice Uvale Lapad, svaka je stvar na svome mjestu. Odmah nakon ulaska u prostor od 55 četvornih metara, koji je Andrija po svom gustu opremio, pogled makinalno poleti na nekoliko metara visok zid koji seže visoko do ispod samog krova stana.

Na njemu se nižu poznata djela još poznatijih hrvatskih i inih umjetnika s kojima Andrija Seifried surađuje i druguje: Dimitrija Popovića, Duška Šibla, Nives Kavurić Kurtović, Josipa Pina Trostmanna, Dubravke Babić, Mersada Berbera, Vojislava Stanića, Rudolfa Patera, Ivice Propadala, Roberta Budora, Tonija Franovića, Marije Jug Pecarić i brojnih drugih...

- Kod mene je već poznato: tko je na zidu, taj je (još) među živima. Čim neki umjetnik umre, ja sve njegove slike skidam sa zida. I tako slike uvijek cirkuliraju - kaže u polušali Seifried, koji je i ovo ljeto u Dubrovniku proveo radno, realizirajući nekoliko izložbi renomiranih hrvatskih umjetnika.

Terasa s pogledom

Iz prostranog dnevnog boravka izlazi se na veliku natkrivenu terasu s pogledom na Lapad. Terasa je pak “kraljica” stana - čim zatopli, dovoljno je velika da se sve ljetne večere serviraju upravo na velikom vanjskom stolu izrađenom od inoxa. U zimskim pak mjesecima kad temperature ne dopuštaju dulji boravak na otvorenom, prostrani dnevni boravak mansardnog stana u sklopu kojeg je i kuhinja idealnih dimenzija pravo je mjesto za druženje.

Andrija Seifried minimalno ga je opremio namještajem: - Namještaj u stanu je mahom antikni, no samo je nekoliko takvih komada. Jedan od njih je starinska komoda koju sam naslijedio od moje bake i koju sam dao prebojiti u bijelo kako bi se što više uklopila u moderni, minimalistički uređen prostor. Osim što mi kao takva stvara bolji ugođaj, ja osobno preferiram bijelu boju.

Pauk na tronošcu

Dovoljan kontrast jednobojnom namještaju je šareni perzijski tepih, također naslijeđen od moje mame koja ga je dobila za vjenčani dar, ali i šarenilo ulja na platnu koja me okružuju - kaže Seifried. I doista je tako. Dok ste u bilo kojem kutku njegova stana, nikada vam ne može biti dosadno. S udobne sofe izvrsna je pozicija s koje se vidi gotovo svaki kutak stana i na stotine umjetničkih djela u svim oblicima: od slikarija do raznoraznih skulptura, različitih oblika i materijala.

Odmah do sofe mjesto je pronašao i tronožac iz Ikee kojoj je, u Andrijinu stilu, umjetnički “touch” dala dubrovačka umjetnica Nikolina Nina Šimunović. - Nije mi se sviđala bijela, pa sam zamolio Ninu da je ona malo doradi. Tako je na sjedalo “zasjeo” pauk sa paukovom mrežom koji je, ‘ko zna zašto, nadahnuo umjetnicu da ga baš tamo naslika - kaže Andrija.