ATELJE je moj najdraži prostor.

Tu radim, odmaram se, provodim skoro cijelo vrijeme kada sam u Splitu. Netko će za ovaj prostor kazati kako je u apsolutnom neredu. Drugome neće biti apsolutni, nego kreativni nered. A za mene u mom ateljeu vlada savršeni red. U tom se kaosu ja izvanredno snalazim – kaže jedan od naših najznačajnijih likovnih umjetnika Matko Trebotić, uvodeći nas u svoj svijet boja iz radnog prostora u prizemlju obiteljske katnice smještene na južnim padinama Marjana.

Matkov atelje je prozračan i prepun svjetla, s prozorima na sjevernoj strani koji pucaju na zelenilo Marjana, i s morskom modrinom, najljepšom scenografijom što se nadovezuje na pogled s južnog izlaza. To je prostor u kojem Matko crta, izrađuje skulpture, sluša omiljenu mu klasiku, u našem posjetu zamijenjenu fadom, ali i prima prijatelje što također uživaju u dvorištu s kaminom, te vrtu otvorenom prema jugu.

- Ispred ateljea je zasjenjena prizemna teraca gdje volim posjesti, pročitati novine, a u njegovu je sastavu i kamin u kojem moji prijatelji često okrenu ribice. Teraca je mjesto na kojem se odmaram u pauzi između slikanja, što mi kao na dlanu nudi najdraži pogled, onaj prema špici rodnog Brača, Šolte i Mrduje u sredini. Volim nirvanu zelenila u svojem vrtu u kojem su se sjatile palme, juke, limuni, cvijeće, livada... u što je uronjena kuća čiji sam stanar već 25 godina.

Ovaj je kvart predivan, okružen je mirom, ujutro čujem kosove, a pogled koji puca prema moru uvijek mi otvara formulu mojih životnih i umjetničkih predispozicija – kaže Matko, koji u njegovanu vrtu, u kojem je prije dvije godine ugradio i bazen, uživa u trenucima odmora.

Retrospektiva života

Zadržao nas je mahom u ateljeu, predstavljajući ga kao centar svoga svijeta, podrobno nas upoznavajući s njegovim tajnim kutcima. Prepun je njegovih slika, plakata, boja, kistova, platna te raznoraznih sitnica koji pričaju priču o životu poznatog slikara. Pokazao nam je tri velike nove slike iz opusa Memorija Mediterana kojima, pojašnjava, teži prema putu svjetlosti, bijeloj slici. Pokazao nam je i najdraži kutak, dio između radne ploče i štafelaja, centar centra njegova umjetničkog habitusa.

- Sve mi je tu na dohvat ruke, moja omiljena klasika, telefonija, podsjetnici, drage fotografije, i oltar, kako ja nazivam prostor pokraj ulaza u atelje na kojem su mjesto našle slike roditelja, nacrti scenografija, ostale drage sitnice... Atelje je i mjesto čiji pretinci i ladice čuvaju retrospektivu moga života, nagrade, i odličja, uspomene, planove, brojne stvari uvijek spontano sakupljane, i nikada režirane. Tu su i brončane skulpture, noviteti u mom stvaralačkom opusu, napravljene od otpadnih materijala, odbačenog papira, a potom lijevane u bronci.

Bit će oni jezgra nove izložbe koju pripremam za iduće Splitsko ljeto, u Galeriji “Meštrović” – pojašnjava Trebotić, tvrdeći kako je nauštrb kolorita njegova radnog prostora kuću sagradio u čistim linijama, bez stupova, stupića i dekoracija. Lepezu životnog vrutka zapravo je skrio u svojem radnokreativnom centru, kojega se, priznao nam je, rijetko zasiti.