ZAGREBAČKI arhitekt Dživo Dražić je projektirao stambenu zgradu na Martinovki u Zagrebu u kojoj svaki stan ima izbačen balkon zatvoren u staklo.

Naravno, svi balkoni su jednaki, a arhitekt je to učinio samo s jednim ciljem - da stanari ne bi nakon useljenja sami balkone pretvarali u “staklenike” i time unakazili pročelje zgrade. Arhitekt je previdio da stanari mogu biti i “maštovitiji”, pa im možda može pasti na pamet da jednoga dana svoju zgradu daju obojiti u boje nekog trgovačkog lanca i još na pročelju dozvole ispisivanje njegova imena.

Na jednoj je zgradi stanar zatvorio balkon u “metalne okove” smeđe boje. Susjed ima malo više novca ili stila, pa nađe meštra koji će zatvore napraviti od “bijele plastike”. Treći susjed se odluči na mijenjanje zatvora na prozorima, pa stavi bijele plastificirane iako su svi ostali, primjerice, u smeđoj boji. Četvrti stanar će promijeniti rolete tako što će umjesto drvenih staviti bijele plastične.

Južna strana Papandopulove je “ranjena” na više mjesta zato što stanari skidaju škure s balkona i stavljaju prozore kako znaju i umiju te tako uništavaju prozračnu fasadu koja je prije tridesetak godina bila primjer izvrsnog arhitektonskog rješenja. A posebna priča u svemu su vanjske jedinice klimatizacijskih uređaja koje stoje na fasadama kao neizlječive kraste. No, tako ne bi smjelo biti.

Svaki grad može u svojim Odlukama o komunalnom redu donijeti i onu po kojoj će propisati izgled pročelja zgrada, no svi gradovi o tome ne razmišljaju na jednak način. I Split, primjerice, ima svoju Odluku o komunalnom redu, no ni najtemeljitijim čitanjem ne može se naći članak koji bi zabranio “rane”, “kraste” ili neukusne intervencije na pročeljima zgrada koje ne ulaze u kategoriju “stara gradska jezgra”.

Prema riječima Esme Kalembe, voditeljice Odsjeka za komunalno redarstvo, Grad je puno učinio za staru gradsku jezgru, pa su s drevnih kamenih fasada skinute reklame i kojekakvi natpisi, ali sve ostalo što ne spada u tu kategoriju “jezgre” trebalo bi biti “uredno”.

Što kaže zakonodavac?

- Prema Zakonu o prostornom uređenju i gradnji nije potrebno odobrenje, odnosno dozvola za zamjenu prozora ili vrata na postojećim objektima - kaže Kata Gojević, glasnogovornica u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja.

No, dozvola propisana Zakonom o prostornom uređenju i gradnji potrebna je ako se otvori na fasadi povećavaju ili otvaraju novi kojih prije nije bilo i ako se zahvatima na fasadi proširuje stan kao što je npr. zatvaranje lođa ili balkona. Iznimka od ovoga pravila su zaštićene cjeline i spomenici kulture.

Zamjenu postojeće stolarije na građevini u zaštićenim gradskim jezgrama i na zaštićenim spomenicima kulture nije moguće provesti bez odobrenja konzervatorskih službi. Ako se na objektu izvode bespravni radovi, tada postupak provodi Građevinska inspekcija. Ona donosi rješenje kojim se investitoru nalaže usklađivanje sa Zakonom i prijavljuje ga prekršajnom sudu koji odlučuje o visini kazne.

Narušeni izgled fasada u bitnom utječe i na vrijednost objekta. Prema tome, briga o fasadi morala bi biti u interesu svih vlasnika objekta. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasnici tj. suvlasnici stanova u jednoj zgradi dužni su odrediti upravitelja i odluke vezano uz uređenje i brigu o zgradi donositi zajednički. Za sporove među njima nadležan je sud.

Ali, problem je u tome što se puno intervencija uglavnom radi nasilu i bez dozvola, kazala nam je Kata Gojević, te usput “neslužbeno” dodala da takvih slučajeva ima više na jugu zemlje nego u kontinentalnom dijelu, zbog - mentaliteta. O samovoljnim “arhitektima” koji sebi daju pravo na preuređivanje vanjskih dijelova svojih stanova govore i predstavnici dviju splitskih tvrtki koje se bave upravljanjem zgradama - “Stanouoprava” i “Tehnoplast”.

Svaka od tih tvrtki godišnje dobije pedesetak prijava nezadovoljnih susjeda i stanara zbog intervencija na pročeljima, ali sve se u konačnici svede na opomene ili plaćanje sitnih kazni. Prema Zakonu o vlasništvu nitko ne bi smio bez suglasnosti ostalih stanara mijenjati fasadne dijelove zgrada, kažu Željko Dadić, direktor, i Silvana Vučković, pravnica u “Stanoupravi”.

Kažu da se samovoljnim intervencijama redovito nanosi šteta ostalim suvlasnicima, na primjer kad se balkoni zatvore često se ne riješi i odvod, pa susjedima prodire voda. Građevinska inspekcija nema jasan stav o tome koliko je što u njihovoj nadležnosti, nekada kažu da trebna intervenirati, nekada ne, objašnjava Dadić.

Stanari šute i trpe

Isto govori i Toni Šoljan, pravnik u “Tehnoplastu”. No, Dadić i Vučković podsjećaju na Zakon o vlasništvu po kojem se stanar koji intervencijama nanosi štetu, može isključiti iz suvlasničke zajednice. U “Stanoupravi” tvrde da je takvih primjera već bilo u Istri, Varaždinu, Zagrebu... gdje su samovoljni stanari doista iseljeni iz svojih stanova.

Prema procjeni Tonija Šoljana, u Splitu su najdevastiranije fasade na gradskim područjima Mertojak, Spinut, Blatine, Brodarica, Sućidar te Trstenik. I, naravno, više ima prekršitelja nego prijava jer se ljudi ne žele zamjerati. No, je li uopće potrebno čekati prijavu? Željko Dadić kaže da je zakonodavac predvidio kulturno ponašanje, ali... to je očito nedovoljno.