Glavni grad Nepala

Na putu od nepalske prijestolnice Kathmandua do drugog po veličini grada, Pokhare, uz najvažniju cestu zvanu Mahendra, koja vijuga dolinama rijeka Seti i Trisuli, vidjet će se sva teži­na tog života i široko rasprostranjene bijede.

Kao i drugdje na Istoku, od Indije do Indonezije, život se uglavnom odvija uz cestu, jer je tu prilika da se ponešto zaradi. Dječji rad nije nešto nad čime će se u Nepalu netko zgražati.

Čak i teški poslovi, kakvo je tucanje kamena (a kamena je u Nepalu napretek), koji usitnjen služi kao građevinski materijal, uobičajen je za djecu školske dobi. Vidjet ćete ih, onako malene, kako čuče u improviziranim skladištima i čekićem udaraju kamenje sve dok ne posta­ne dovoljno sitno da bi poslužilo u građevinarstvu.

Ono što djeca usitne, prosijava se kroz me­talna sita, a što ne prođe kroz tu mrežu, po­novno će na drobljenje. Taj neugodan po­sao, na cjelodnevnom suncu, u čučećem po­ložaju, ovdje je rezerviran uglavnom za djecu. Zarade li i dolar dnevno, bit će sretni.

Podjednako kao i građani, u Nepalu je siro­mašna i država. Kralj i njegova svita, uz brojne privilegije, nisu dakako plaćali ni poreze, no ta je pojava u Nepalu opće­raširena.

Poduzetnici, poput Birendre Chudala koji u Katmanduu ima malu trgovačku tvrtku, kažu da ljudi izbjegavaju plaćanje poreza jer im država zauzvrat ništa ne nudi, a država im ništa ne može ponuditi jer nema novca. Sve državno svedeno je na minimum: zdravstvo je u očajnom stanju, mirovina nema, javne službe jedva da postoje, obrazovni sustav je u kolapsu…

Glavni grad Nepala