Masai pleme

KRV NEUSTRAŠIVOG ratnika i ponosnog nomada, kojem je prema vjerovanju, bog Enkai prilikom razdvajanja neba i zemlje povjerio svu stoku ovog svijeta na čuvanje, i dalje kola njegovim žilama.

Kilometrima i godinama daleko od svoje masajske bome, u kojoj je proveo prve godine života, 28-godišnji Lawrence Thomas sjedi omotan u crvenu shuku, a sjećanja na djetinjstvo i dalje su neobično živa...
- Kao maleni dječak, od svoje sedme do desete godine dane bi od jutra do mraka provodio u bušu zajedno s ostalom djecom pazeći na stoku. Crvena boja naše odjeće štitila nas je od divljih životinja - započeo je priču Lawrence.
Lawrence, taj u moderna tanzanijska vremena "zavijeni" Masai, djetinjstvo je proveo u Monduliju, selu nedaleko od najviše afričke planine Kilimandžara i Arushe, današnje "meke" za turiste koji odlaze na safari, a rodno je selo, a time i tradicionalni masajski način života koji je oduvijek golicao maštu zapadnjaka, napustio nedugo nakon obreda obrezivanja. Njime je, zajedno s ostalim vršnjacima iz sela, iniciran u morana, odnosno ratnika, a nakon povratka iz privremenog "kampa" u kojem novopečeni ratnici provode i do nekoliko godina kako bi dokazali borbenu spremu i izdržljivost, s majkom i dvoje braće otišao je u grad.
- Tada sam imao 12 godina. Majka je prodala nekoliko koza i krava koje smo imali te uzela mene i moju braću i odvela nas u grad kako bismo se obrazovali - ispričao je Masai.
Lawrence Thomas tradicionalni je masajski način života napustio u 12. godini nakon obreda obrezivanja. Odlaskom u grad Arushu, započelo je novo poglavlje njegova života, spoj masajske tradicije i modernih tekovina koje su u raskoraku sa životom kakvim je naučio živjeti
Odlaskom u Arushu, u kojoj i danas živi sa svojom majkom, započelo je novo poglavlje Lawrenceova života, svojevrsni "melting pot" masajske tradicije i modernih tekovina, s čijim se utjecajem u današnje vrijeme susreću i ostali mladi pripadnici više od 120 različitih plemena u Tanzaniji.
Iako narod Masai danas čini samo pet posto ukupnog stanovništva Tanzanije i Kenije, jedan je od najpoznatijih i najupečatljivijih predstavnika plemenske istočne Afrike. Na područja Tanzanije i Kenije, kojima su dominirali do kasnog 19. stoljeća, ti su nomadi stigli prije 1000 godina iz Sudana, no do današnjih su dana izgubili veliki dio nekadašnjih nepreglednih teritorija. Svoj je danak uzelo kolonijalno razdoblje, primjerice vladavina Britanaca zbog kojih su do 1911. izgubili čak 60 posto svojih područja, te stvaranje mnogih nacionalnih parkova, rezervata ili konzervacijskih područja, poput Serengetija, Manyare, Ngorogora, Amboselia, Masaai Mare, Samburu, Nakuru ili Tsavo.
Usporedno s tim jačao je i pritisak vlada dviju država, koje su ih sve češće primoravale na, njima nesvojstven, sjedilački način života i obrađivanje zemlje. Sve više njih, uključujući i Lawrenceovu obitelj, napušta svoja sela, tradicionalan način života, ostavlja svoja koplja i odlazi u velike gradove, gdje, ponekad uz zadržavanje tradicionalnog izlgleda, rade kao zaštitari, konobari, prodavači prepoznatljivog masajskog nakita i mineralnog kamenja ili kao turistički vodiči.
Isto tako, dio turističke, dobrano zahuktale mašinerije Tanzanije postao je i Lawrence, koji je donedavno radio kao vodič na safarijima, živeći od napojnica koje bi mu ostavljali zapadnjački, prizora divljih životinja gladni turisti. Sudbina koja sve češće pogađa pripadnike njegova naroda nije izbjegla ni njega, a unatoč životu u užurbanoj i kaotičnoj Arushi, sjećanje na masajski napitak od kravlje krvi i mlijeka pomiješanog s tradicionalnim biljnim medicinskim pripravcima i dalje izaziva dobar okus u ustima.
- Zadnji put sam ga pio prije gotovo godinu dana kada sam bio u svom selu. Kada imam priliku, odem tamo, obično vikendom, i tada oblačim tradicionalnu odjeću... Inače je ne nosim. Znam masajski jezik, inače jako težak, ali mi je ponekad slabo razumljiv. Tradicija je neizostavni dio mene i trudim se ne izgubiti doticaj s njom, a isto ću učiniti i sa svojom djecom. Odvest ću ih jednog dana, ako ih budem imao, u selo da vide gdje su njihovi korijeni - ispričao je Lawrence.
Moderna vremena, smatra Lawrence, ipak su u raskoraku s njegovim narodom, a najvećim problemom smatra nedostatnu razinu obrazovanosti.
- Nemaju novina ni vijesti, koriste stare knjige u obrazovanju i ne znaju kako se zemlja razvija. Ipak, sadašnji premijer je podrijetlom Masai i on mnogo radi na tom području. Puno pomažu i različite dobrotvorne organizacije. Nema kompjutora, nema struje, žive od prodaje stoke. Više ne smiju loviti divlje životinje, a obično kupuju kukuruz i grah. Oni se obrazuju, ali ne na onoj razini na kojoj bi trebali. U selu nema posla, neki od njih počinju obrađivati zemlju, no u nekim područjima, poput područja Ngorogoroa, djelatnosti su im ograničene. Tamo ne smiju obrađivati zemlju i ima određenih mjesta gdje smiju graditi. Dodatnu zaradu često dobivaju od turizma. S druge strane, dobro je da su im djelatnosti ograničene kako bi se očuvala priroda, a i oni shvaćaju da je od velike važnosti da budu tamo - priča Lawrence.

Život na masajski

-Bogatstvo masajskog muškarca mjeri se brojem grla i djece, s time da je stado od 50 životinja respektabilno, kao i što veći broj djece (ako Masai ima veliko stado, ali malo djece ili obrnuto nije smatran bogatim)
- Masajske kuće grade žene od blata, granja, trave, kravljeg izmeta i urina te pepela
- U prošlosti je moran svoju ratničku sposobnost trebao dokazati time da lava ubije naroružan samo kopljem (u današnje vrijeme taj se običaj ne prakticira zbog zakona koji zabranjuje ubijanje lavova)
- Narod Masai ima stotine izraza za opisivanje stoke i stanja u kojem se ona nalazi
- Muškarci nose crvenu odjeću, žene plavu
- Nose jednostavne sandale, koje su često napravljene od izrezane gume za motore
-  Nekada prakticirano genitalno obrezivanje žena, koje je danas zakonom zabranjeno u Keniji i Tanzaniji, sada se zamjenjuje obredom 'rezanja riječima' koji uključuje pjevanje i plesanje
-Obred obrezivanja, kako za muškarce tako i žene, vrši se bez anestetika, nožem ili komadom razbijenog stakla
- Neobrezane djevojke imaju manju vrijednost kao mladenke od onih obrezanih
- U slučaju da muškarac nije prošao obred obrezivanja, emoratu, pripadnici zajednice obraćaju mu se, bez obzira na godine, kao da je dijete
- Duhovni vođa zajednice naziva se Laibon, glavna je veza između masajskog boga Enkaia i zajednice te glavni znalac o biljkama
-Nakon obreda obrezivanja skupina iniciranih morana odlazi i do nekoliko godina živjeti u manyattu, privremeno podiguti 'kamp' odvojen od sela, čime dokazuju ratničku odvažnost
-Muškarci mogu imati više žena istodobno, žene se mogu udati samo jednom u životu
-Prehrana obuhvaća meso, mlijeko, krv stoke, krumpir, kukuruz i zelje, koje zove 'ovcino lišće'
-Stoka se rijetko ubija te se akumulira kao bogatstvo
-Djeca se smatraju vlasništvom muža i njegove obitelji
-Narod Masai poznat je po otuđivanju stoke drugim plemenima, smatraju da na to imaju pravo zbog vjerovanja da im je Bog povjerio svu stoku svijeta na čuvanje
-Kolibe su jako male s najviše dvije sobe i u njima nema dosta mjesta za uspravno stajanje ni ležanje.

Masai pleme