AKO JOŠ niste posjetili New York, svakako to pokušajte ostvariti kako biste vidjeli zašto je Velika jabuka najatraktivniji grad na svijetu.

Kao i prije dvije godine, i ove godine je New York proglašen prvim na ljestvici globalnih gradova u istraživanju koje je provela konzultantska kuća A.T. Kearney u suradnji s vijećem za globalna pitanja u Chicagu, nestranačkom organizacijom utemeljenom 1922. godine i časopisom Foreign Policy.

Istraživanje “Indeks vodećih svjetskih gradova 2010.” pokazalo je da je New York najprivlačniji poslovni grad u svijetu, prvenstveno zbog Newyorške burze, a prednjači i u razmjeni informacija, jednoj od pet kategorija u koje su svrstana vodeća svjetska središta.

London mu za petama

Zanimljivo je također da je usprskos svjetskoj financijskoj krizi i London zadržao drugu poziciju, a u odnosu na 2008. godinu jedino novo ime na ljestvici top 10 svjetskih gradova je Sydney koji se sa 16. mjesta probio na deveto.

Treći je Tokio (2008. je bio 4.), slijedi Pariz koji je pao ove godine jedno mjesto niže, Hong Kong je peti kao i prije dvije godine, šesti je Chicago, sedmi je Los Angeles, Singapur je također jednu stepenicu niže, spustio se sa 7. na 8. mjesto, što vrijedi i za Seul koji je bio 9. a sad je deseti.

Indeks vodećih svjetskih gradova rangira njih 65, a promatrani su u kategorijama: poslovna aktivnost, ljudski kapital, razmjena informacija, kulturološko iskustvo i politički angažman.

Branko Žibreta, partner i potpredsjednik konzultanske kuće A.T. Kearney, tom je prigodom izjavio da ovogodišnji rezultati pokazuju da veliki svjetski gradovi postaju sve globalniji.

Najmanja kriza u velikim gradovima

- Proces globalizacije, simboliziran kretanjem novca, dobara, ljudi, ideja i poslova, te brzinom komunikacija, transakcija, ljudi i kapitala, postaje sve izraženiji. Iako smo očekivali kako će financijska kriza značajno izmijeniti raspored najboljih u odnosu na istraživanje provedeno prije dvije godine, pokazalo se da vodeći gradovi poput New Yorka i Londona najbolje odolijevaju krizi – navodi Žibreta u komentaru upućenom iz A.T. Kearneya.