PRVA SE LJUBAV može dogoditi u bilo kojoj dobi ili se čak ne mora dogoditi.

No, većina nas prvi se put zaljubila kad smo bili tinejdžeri. Danas, kad smo odrasli, to nam se čini smiješno, dječje iskustvo, ali tada se zbog neuzvraćenog pogleda rušio cijeli svijet. Skloni smo te prve, školske ljubavi doživljavati kao nevine simpatije, sa škicanjem na odmoru ili držanjem za ruke u šetnji nakon škole, i zgražati se kada čujemo da srednjoškolci imaju “ozbiljne” veze ili pak “briju” okolo, a jedna i druga vrsta veze uključuju i seks.

Učenje povjerenju

Amerikaci su svojim istraživanjem “utješili” roditelje. Dobra vijest za roditelje koji se brinu zbog veze svoje tinejdžerice ili tinejdžera jest da se to neće odraziti na njihov uspjeh u školi. Ali, samo ako su u stalnoj, “ozbiljnoj” vezi! Ostat će dobra djeca, dobri učenici, s planovima za budućnost. Intimnost će ih poučiti otvorenosti, dijeljenju povjerenja, pa time i zrelosti. Mogu pronaći socijalnu i emocionalnu podršku kod svojih partnera, smanjujući tako razinu stresa u školi i kod kuće. Posve je drukčija priča s onima koji mijenjaju partnere, briju, ocjene su im katastrofa, izostaju iz škole, lijeni su i nezainteresirani za bilo što, a o fakultetu i budućnosti ne žele ni razmišljati. I sve se to, kažu američki sociolozi, nije promijenilo u odnosu na 90-e godine. Tinejdžeri se, dakle, prema istraživanju, nisu “povampirili” u posljednjih petnaestak godina.

Iako u Hrvatskoj nemamo takvih istraživanja, iskustva psihologinje Ivane Sabol iz Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn i zagrebačkog ginekologa dr. sc. Dubravka Lepušića potvrdila su da je i kod nas slična situacija. Vrsta odnosa u koju će se tinejdžer upustiti itekako ovisi o tome je li inače ozbiljan i odgovoran, dobar i savjestan učenik, koji bira stalne, čvrste veze i traži povezanost i bliskost. Za razliku od njih, nesređeni, neodgovorni i nesigurni tinejdžeri, skloniji ulijetanju iz veze u vezu, bez ikakvog kriterija, često su i lošiji učenici, nezainteresirani i inertni. Naravno, i skladni obiteljski odnosi utječu na djecu u tom osjetljivom pubertetskom razdoblju. Tako će se oni lakše nositi sa svime što donosi ljubav. Oni, pak, koji kod kuće nisu nailazili na razumijevanje nerijetko lutaju od partnera do partnera i tijelo koriste kao sredstvo za samopotvrđivanje, najviše za samopouzdanje.Mladi su informirani

- Provela sam prošle godine blic anketu u svojoj školi među 60-ak učenica trećeg i četvrtog razreda. Iako to nije velik uzorak i riječ je o jednoj školi, mislim da sam ipak došla do nekih podataka. Polovica djevojaka od, dakle, 17 i 18 godina upustila se u spolne odnose, a većina je rekla da ima jednog dečka. To su uglavnom bile dobre učenice, zrele i odgovorne. One koje nisu imale dečka žalile su se da ga ne mogu naći, ali da bi htjele stalnu, ozbiljnu vezu u kojoj mogu naći razumijevanje i bliskost. Iznenadilo me koliko je djevojaka bilo upućeno i koristilo kontracepciju, bilo zbog trudnoće, bilo zbog spolno prenosivih bolesti. Djevojke sklone vezama na tulumima i same su nesređene, nesigurne, tako se ‘traže’ - rekla je psihologinja Sabol.