Priprema za brak

Koje je pravo doba za brak?

MUŠKARCI, SAVJETUJU nam žene s iskustvom, nikada nisu spremni za brak.

Oni su vječna djeca, nikad neće biti zreli i odvest će ženu pred oltar tek ako ih ona dobro pritisne.

- Zaljubljene bi žene, pak, odmah 'sve i zauvijek'. To su šaljivi stereotipi. No, kad ozbiljno govorimo o nečijoj spremnosti za brak, tu nema pravila. Ona ovisi o nizu faktora, kao što su kultura u kojoj živimo, odgoj, vlastita očekivanja od veze i psihološka zrelost.

Postoji kulturološki pritisak, odnosno dob u kojoj sredina očekuje da se ljudi ožene. Mnogi stoga u toj dobi ulaze u brak, bez obzira na to postoji li 'prava osoba' te emocionalna i psihološka zrelost. Ta je dob u ranijim generacijama bila niža.

Naravno da ne očekujemo od nekoga u adolescentskoj dobi da bude zreo za trajne ljubavne i partnerske odnose, ali nema određene dobi u kojoj možemo jamčiti da će žena ili muškarac steći tu zrelost. Psihološka zrelost ne mora pratiti kronološku dob i postoji mogućnost da osoba nikada ne postigne tu zrelost - rekla je psihijatrica Slađana Štrkalj-Ivezić.

Dobna granica za stupanje u brak, pokazuju statistike, iz godine u godinu se povećava. Prosječna mladenka danas ima 26,3 godine, odnosno pred oltar odlazi u dobi u kojoj bi njezina baka već bila usidjelica. Ženik je još stariji i pređe 29. godinu kad se konačno odluči na brak. U EU ta je dob još viša, pa djevojka ima 28 kad prvi put ulazi u brak, a mladić je dvije godine stariji.

- Postoji kulturološki pritisak, odnosno dob u kojoj sredina očekuje da se ljudi ožene. Mnogi stoga u toj dobi ulaze u brak, bez obzira na to postoji li 'prava osoba' te emocionalna i psihološka zrelost. Ta je dob u ranijim generacijama bila niža. Žene su pritom još i biološki ograničenije zbog majčinstva - objasnila je psihijatrica. Zbog načina života, sve duljeg obrazovanja, visoke zaposlenosti žena i posvećivanja karijeri odgađa se stupanje u brak. No, to što se sklapa u zrelijim godinama, nije dodatno jamstvo za njegovu trajnost. Danas se raspada svaki peti brak, a u EU čak svaki drugi.

- Tijekom povijesti ljubav nije bila razlog za brak, nego se sklapao kao interesna zajednica i kao takav je bio mnogo stabilniji - napomenula je psihijatrica Štrkalj-Ivezić. Većina brakova, prema statistikama, raspadne se ili u prvih pet godina ili nakon 20 i više godina bračnog staža.

- Pretpostavlja se da su se kod brakova koji se brzo raspadnu, partneri odlučili na vjenčanje u fazi zaljubljenosti, što je obično pogreška. Zaljubljenost je posebno psihičko stanje u kojem smo skloni donositi ishitrene odluke koje se poslije mogu pokazati pogrešne jer je brak više od same ljubavi - zaključila je psihijatrica.