Pronatalitetna politika

Pronatalitetna politika

Hrvatska premijerka Jadranka Kosor još je lani naglasila važnost provedbe mjera pronatalitetne politike te označavajući demografsku politiku kao jednog od stupa programa hrvatske vlade.

O osjetljivim podacima, poput onog da će Hrvata za 50 godina biti čak milijun manje, ne govori se previše, mada je to top tema hrvatske budućnosti. Već je sada omjer zaposlenih i umirovljenika neizdrživih 1,4:1, a što će biti ako nas bude još manje, tko će vrijedno raditi za moju mirovinu? Kome će se objašnjavati koncept međugeneracijske solidarnosti? Razmišljajući o tome, pola stoljeća ne čini se tako daleko.

Vlada je, očito shvativši težinu tog problema, uvela niz mjera. Među njima nelimitirane rodiljne naknade, kojima se konačno ukinula diskriminacijama prema ženama koje zarađuju više od 4500 kuna mjesečno, i kojima je odlazak na rodiljni dopust značio ozbiljan pad standarda.

Pad standarda - upravo je to, čini se, glavni razlog sve manjeg broja djece u obiteljima tranzicijskih zemalja i naprednog svijeta. Tržišna ekonomija je s jedne strane uzela slobodno vrijeme, a s druge nas razmazila materijalnim stvarima, 'bez kojih se ne može' i nametnula potrebu za određenim standardom.

U cijeloj toj priči najgore su prošle tranzicijske zemlje, koje i bilježe najmanje stope nataliteta, u kojima se dogodio jaz između privatnog sektora, koji nameće desetosatno radno vrijeme, posvećenost poslu, i onog javnog, gdje dječji vrtići imaju neprilagođena radna vremena, nastava u školama se odvija u dvije, pa i tri smjene. Odlučiti se na roditeljstvo u tim situacijama nije jednostavno. Donijeti na svijet jedno dijete, a kamoli više, znači osigurati mu određena financijska sredstva narednih 25 godina.

Ono što država nudi, zasad, naknade su u punom iznosu plaće samo prvih šest mjeseci nakon poroda i naknada od minimalno bijednih 2660 kuna narednih šest mjeseci.

U Hrvatskoj još uvijek postoji ozbiljan problem nedostatka dječjih vrtića i školskih zgrada, dok se država mrtvo-hladno odlučuje na megalomanske javne projekte, poput Pelješkog mosta, punog profila autoceste Zagreb-Rijeka, gradnje druge cijevi tunela Sv.Rok …

Onda se opet postavlja pitanje koliko je zaista državna struktura shvatila koliko je bitno poticati mlade obitelji da imaju djecu, ne samo zbog popisa stanovništva, već zbog enormnog inozemnog duga od 35 milijardi eura, koji naše generacije neće uspjeti do kraja isplatiti.

Pronatalitetna politika