JE LI vas, recimo, partner nekada toliko iživcirao da biste ga najradije izbubali u pravoj boksačkoj maniri? Nova psihoterapija hrvatske doktorice Denise Legac odvest će vas ravno u ring i dopustiti vam da se razračunate s njim i svojim frustacijama.

No limits terapija iz novog ugla rješava niz problema - depresiju, ljubomoru, pomanjkanje samopouzdanja, pušenje, strahove i panične napadaje, ovisnost o kokainu i igricama... Ona ujedinjeuje hipnoterapiju, seksualnu terapiju i psihoterapiju te omogućuje primjećivanje nevjesnih blokada kako bi se stvorilo mjesto za promjenu.

- Terapija No limits zove se tako jer ne poznaje granice i ujedinjuje sve pristupe. Primjerice, kada dođe pacijent pitam ga zašto je tu, postavimo neke ciljeve i pričamo. Onda ja treći sat kažem: “Idemo se prošetati oko Jaruna” i već smo razbili neki klasičan odnos između terapeuta i klijenta. Sljedeći sat otići ćemo na tajlandski boks. Prvo - bosi smo, a dodir bosih stopala na tlo je jako bitan kako bi se maknuli svi otpori. Drugo - bavimo se intenzivnom fizičkom aktivnošću i mozak proizvodi serotonin, endorfin i adrenalin. Znači hormone sreće.

Svjesni svojih želja

Kad se ispucamo i izbacimo agresiju, nismo više frustrirani i opušteni smo - objašnjava doktorica Legac. Za parove koji primjerice žele riješiti problem ljubomore u svojoj vezi u ringu će se prije svega susresti sa - samim sobom. Trening je izuzetno naporan i na granici izdržljivosti. Mozak tada dobija poruku da ne može više, ali kad se trener zadere na vas, uspijete izvući još taj jedan udarac.

- To se zove razbijanje fizičkih granica. Osim toga, u ringu izbacujete agresiju u zaštićenom okruženju. Počinjete kopati po tome što vas ljuti, ali onda tu ljutnju izbacujete u kontroliranoj okolini. To nije lako.

Terapeut mora stajati pored onoga koji vježba i promatrati što se događa. Ja sam često unutra s rukavicama za boks i vježbam s klijentom kako bi stekao osjećaj da nije sam - upućuje doktorica Legac. Zbog svega toga, ne može svatko niti postati edukator No limits terapije jer nećete izgledati baš vjerodostojno ako imate 20 kilograma viška ili ako pušite. U ringu izlaze van stvari na fizičkom planu koje se ljudi inače ne usude reći. Nakon toga ipak ih uspiju izgovoriti u ordinaciji.

Uz redovitu fizičku aktivnost u tijelu se razvija i odbojnost prema opijatima jer, kako kaže doktorica Legac, tijelo najbolje zna što je dobro za nas.

- Kroz terapiju postajemo svjesniji što radimo sa svojim tijelom i što bismo htjeli. Prolazimo proces sazrijevanja, od odnosa s ljudima, navika, izlazaka - dodaje. Nakon tajlandskog boksa parovi odlaze na ples. U brakovima i dugim vezama često je ustoličen jednak način života i stalno isti ritam - to je odlično za bebe, ali je masakr za bračni život.

- Ako je žena dominantna, par pošaljem na agentinski tango. Tamo je ona posve podčinjena i mora biti predana sto posto. Tako uči neke stvari - priča autorica No limits terapije. Odlazi se i korak dalje - na nudističku plažu. Nevjerojatno je koliko se parovima koji su zajedno 20 ili više godina teško skinuti jedno pred drugim. Ali, prema riječima doktorice Legac, to je bitno kako bi shvatili da i bez odjeće mogu biti jaki i verbalno sposobni te da osvijeste svoje tijelo i seksualnost.

Spremni udovoljiti sebi

Dio terapije je i slikanje i to apstraktno u stilu ekspresionizma. Najučinkovitije je kad se radi u grupama. - Netko tko nikada nije slikao, u grupi od osam ljudi koji rade to isto ne pruža toliki otpor - priča doktorica. Kod parova koji imaju problema na seksualnom planu radi se i jedna vrlo senzualna stvar, a to je kuhanje. Blizina partnera, poljubac, slučajan dodir - sve to vodi zbližavanju.

Dekadentna iskrenost prema partneru, okolini i samome sebi cilj su No limits terapije. Ona uzima čovjekovu dušu i tijelo pod povećalo, omogućuje primjećivanje nesvjesnih blokada, te stvara mjesto za novo i promjene na drugačiji način. Morate samo biti spremni učiniti nešto za sebe - što je ponekad najteže.

Ples koji donosi osjećaj sreće

Tko bi rekao da će tango, ples koji je kao sinonim za strast nastao u sirotinjskom predgrađu Buenos Airesa i kojeg su ispočetka smjeli plesati samo muškarci, postati jedna od priznatih psihoterapeutksih metoda. Priča argentinskog tanga započinje s gauchosima koji su, prašnjavi i oznojeni, odlazili u lokalne noćne klubove pitajući “prijateljice noći” za ples.

Budući da se nisu tuširali, djevojke su zabačene glave kružile oko njih. Gauchosi su pak, naviknuti na sedlo, i u plesu držali koljena u savijenom položaju. Tako se rodio tango, erotični ples, ogledalo suprotnosti, muško-žensko, čvrsto-mekano, grubo-sentimentalno, kojim su se zabavljale nastojeći zaboraviti na glad i neimaštinu.

Danas tango i glazba koja ga prati imaju svoju snažnu psihoterapijsku i filozofsku ulogu, tvrde britanski psihoterapeuti. Otkriveno je da, osim što pozitivno utječe na tijelo i centar za ravnotežu, pomaže podizanju osjećaja sreće. Ljudi dolaze u doticaj sami sa sobom, potom razvijaju pozitivan osjećaj prema partneru. Plešući, otkrivaju svoje unutarnje konflikte i strahove, te podižu samopuzdanje koje su jednom zatrli. Tango se nadalje, tvrde, pokazao vrlo učinkovit kod srčanih bolesti, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, te sveprisutnog stresa, depresije i tjeskobe. Ono što je jako zanimljivo jest odgovor tijela, odnosno mozga; ono, naime, iz zahvalnosti odgađa i usporava proces starenja. ( Sa. B.)

GORILOPEDIJA

SEKS I VEZE