Neplodnost kod muškaraca

U svakodnevnoj kliničkoj praksi teško je utvrditi izdvojen uzrok promjenama ejakulata odgovornim za subfertilnost, odnosno infertilnost.

Stanja pogodna za liječenje muške neplodnosti su:

Opstruktivna azoospermija ili teška oligospermija (broj spermija je manji od milijun spermija po mililitru ejakulata): vazovazostomija u osoba koje su prethodno vazektomirane, transuretralna incizija duktusa ejakulatorijusa u bolesnika s opstrukcijom istog, biopsija testisa u osoba kod kojih je uzrok nepoznat, te izolacija spermija iz bioptata epididimisa ili testisa (postupci MESA i TESA).

Ejakulatorna disfunkcija: liječenje je usmjereno na eliminaciju uzroka, npr. prestanak uzimanja ili zamjena lijekova s centralnim učinkom (haloperidol, klorpromazin) ili lijekova koji djeluju na vrat mokraćnog mjehura i prostatu (prazosin, terazosin, doksazosin, fenoksilbenzamin). Ukoliko to ne dovede do uspjeha, metode liječenja su intrauterina inseminacija ili ''in vitro'' fertilizacija spermijima iz urina nakon ejakulacije ili dobivenim kirurški iz epididimisa, odnosno testisa. Svrha ovih metoda je povećati mogućnost oplodnje dovodeći u bliski kontakt vitalne spermije s više jajnih stanica. Za najsuvremenije metode poput intracitoplazmatske injekcije, tzv. ''ICSI'', teoretski je dovoljan jedan vitalan spermij za oplodnju određene jajne stanice.

Hipogonadizam/hiperprolaktinemija: liječenje testosteronom u slučaju hipogonadotropnog hipogonadizma, a u slučaju hiperprolaktinemije antagonistima dopamina.
Seksualna disfunkcija: podrazumjeva liječenje erektilne disfunkcije, orgazmičke disfunkcije, te gubitka libida. Nove dijagnostičke i terapijske procedure su pospješile razumjevanje patofiziologije muške seksualne disfunkcije i smanjile tabue o toj temi između liječnika i bolesnika.

Neplodnost kod muškaraca