Odgovornost za likvidaciju obitelji posljednjeg ruskog cara Nikolaja II., uz boljševike koji su bili izvršioci, snosi ruska Privremena vlada Aleksandra Kerenskog te Britanija, piše u svojoj knjizi “Likvidacija Rusije” peterburški povjesničar Nikolaj Starikov.

Knjiga je izazvala veliku senzaciju u Rusiji jer donosi nove dokumente o ponašanju britanske krune i vlade prema svrgnutom caru.

Starikov navodi kako su nakon abdikcije u veljači 1917. godine, Romanovi prestali biti politička činjenica u rastrzanoj Rusiji.

- No, smeta samo njihovo postojanje - kaže Starikov. Zato ih već u ožujku 1917. godine zatvaraju, ali se dogovaraju, piše Starikov, da ih se pusti u Englesku kod bratića britanskog kralja Georgea V. No, sada su isplivali telegrami koji potvrđuju da u Buchingamskoj palači nisu pretjerano marili za izvlačenjem nesretnog demisioniranog bratića.

Otkriveni telegrami povrđuju da su napuci britanskom diplomatskom osoblju u Petrogradu bili da otežu i odugovlače. U travnju 1917. engleski ambasador u Petrogradu Buchanan piše Rusima: “Zar sada u jeku rata imam vremena misliti na to!”.

Kasnije će u srpnju britanski vojni ataše general Nocks napisati: “Engleska nije zainteresirana za sudbinu ruske imperatorske obitelji”.