Energija i rad

Klimatske promjene izravno su povezane s korištenjem energije u svijetu. Sve prognoze govore da će se koristiti sve više energije i da će udio ugljena, nafte i plina 2030. još uvijek biti oko 80 posto.

To znači da moramo ne samo razviti tehnologiju za obnovljive izvore energije i implementirati dalekosežne mjere za energetsku učinkovitost; moramo razviti i tehnologije koje ograničavaju emisiju stakleničkih plinova iz fosilnih goriva. Oba pristupa su moguća, a bogate zemlje moraju biti na prvoj crti tehnološkog razvitka kao i smanjenja emisija štetnih plinova.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) predviđa da će se globalna potražnja za energijom povećati za 45 posto do 2030. ako ne promijenimo kurs u klimatskoj i energetskoj politici. Agencija se boji da bi se globalna temperatura mogla povećati i za šest Celzijevih stupnjeva. To bi bilo katastrofalno. Moramo postići drastična smanjenja emisija - čak 85 posto do 2050. Obnovljive energije i energetska učinkovitost glavne su strategije potrebne za razvitak društva niske razine ugljika. Moramo ustrajati u rješavanju svjetske recesijske prijetnje tako da investiramo u inicijative za ublažavanje klimatskih promjena pomoću povećanja napora za razvijanja rješenja energetskih problema budućnosti. Prelazak na obnovljive izvore energije vodit će uštedama, inovacijama, održivosti, novim radnim mjestima te boljem okolišu.

No, potrebna su i druga tehnološka napredovanja želimo li zaustaviti globalno zatopljenje. Ne možemo čekati da novi izvori energije postanu dostupni da zamijenimo ugljen, naftu i plin. Fosilna goriva nastavit će dominirati energetskim miksom još mnogo godina. Zato je ključno razviti tehnologije koje mogu smanjiti emisiju iz tih goriva.

CCS, metoda zarobljavanja ugljika i njegova skladištenja, ima potencijal da smanji emisije iz postrojenja na ugljen i plin za 85 do 95 posto. Ova tehnologija uključuje zarobljavanje CO2 i njegovo sigurno skladištenje u geološkim strukturama. CCS nije dizajniran da spasi naftnu industriju. No, pomoći će spasiti svijet od globalnog zatopljenja.

Norveška je u posebno povoljnom položaju da pridonese borbi protiv klimatskih promjena putem daljnjeg razvoja CCS-a. Od 1996., Norveška odvaja milijun tona CO2 godišnje iz plinskih polja Sleipner, u Sjevernom moru, i injektira ga u geološku formaciju 1000 metara ispod morskog dna u Sjevernome moru. Nekoliko istraživačkih projekata, koji se financiraju iz fondova EU, nadziru pohranjeni CO2 iz polja Sleipner te su ustanovili da nema curenja. Norveška vlada trenutno ima ogromna ulaganja u probni centar u Mongstadu na zapadnoj norveškoj obali, gdje je u tijeku razvoj kombiniranog postrojenja za grijanje i struju s objektom za zarobljavanje ugljika pune skale. Ono će zarobiti oko 1,3 tone CO2 godišnje iz novog postrojenja te dodatnih milijun tona od postojeće rafinerije. Cilj je da energetsko postrojenje proizvodi energiju bez emisije CO2. Prema Međunarodnoj energetskoj agenciji, CCS će predstavljati oko 20 posto potrebnih redukcija emisije. U razvijenim zemljama ova će tehnologija morati dovesti do potrebnog ukidanja oko polovice emisija.

U mnogim su zemljama u tijeku projekti za razvoj boljih i jeftinijih CCS tehnologija. Bit će potrebna mnoga pilot-postrojenja poput onog u Mongstadu prije nego što CCS tehnologije postanu komercijalno održive. Cilj EU o uspostavi do 12 CCS operabilnih pilot-postrojenja do 2015. šalje jasnu političku poruku o potencijalu ove tehnologije. Kao i hvale vrijedna inicijativa Australije da otvori globalni CCS institut.

Energija i rad