Evolucija čovjeka

Seks je izbrisan iz predodžbe, a žene ne biraju muškarce

DA BISMO mogli prosuditi neku novu teoriju evolucije čovjeka, katkad je važnije zaboraviti vlastite predrasude nego naučiti niz novih činjenica i ideja.

Većina naših predodžbi o ljudskoj evoluciji dolazi iz popularne kulture. Film, televizija, crtani filmovi i reklame napunili su nam glavu mnogim slikovitim besmislicama o pretpovijesti.

Ako u vašoj svijesti prevladava predodžba o špiljskom muškarcu koji onesvijesti špiljsku ženu mlatnuvši je toljagom i odvlači je držeći je za kosu, možda nećete pridati previše važnosti spolnom izboru kao faktoru u evoluciji čovjeka. Cilj ovog poglavlja jest preispitati te unaprijed stvorene zaključke i istražiti kako naši preci jesu i kako nisu ulazili u seksualne veze.U popularnoj kulturi predodžbe pretpovijesti podijeljene su na tržišne segmente prema dobnim skupinama potrošača i prema količini seksualnog sadržaja. Djeci je namijenjena verzija iz koje je uklonjen sav seks i većina nasilja, u kojoj ni seksualna selekcija ni prirodna selekcija nemaju naročitu snagu. Komplet igračaka Playmobila uključuje špiljske ljude različitih rasa koji sretno žive uz dinosaure, love lavove i obitavaju u džungli. Crtani filmovi o Kremenku prikazuju pretpovijest kroz prizmu kapitalističkog obilja, malograđanskih obiteljskih vrijednosti i kreposne monogamije. U tim rajskim vrtovima nema ni nagovještaja reproduktivnog natjecanja, pokretača evolucije.Izvorne napetosti među spolovima ne prikazuju se realno i ne doprinose previše shvaćanju važnosti spolnog izbora kao važnog faktora u evoluciji čovjeka. Autor objašnjava kako popularna kultura danas stvara predodžbe o našoj pretpovijesti i kakvo mjesto u tome zauzima spolni odabirPostoji i verzija pretpovijesti s napomenom "uz pratnju roditelja", s nešto malo više nasilja i nekoliko plahih nagovijesti romanse. Ta verzija obično proizlazi iz filmova poput "Planeta majmuna", crtanih filmova o tinejdžerima koji putuju kroz vrijeme, školskih posjeta prirodoslovnom muzeju i iskustava iz ljetnih kampova s ponekom slomljenom rukom, nogom ili ubodom insekta. Budući da ta verzija stavlja naglasak na pustolovinu, opasnost i preživljavanje, čini uvjerljivijom ideju da je naš um evoluirao za izrađivanje oruđa, lov i ratovanje.Iz toga proizlazi teorija o ljudskoj evoluciji koja podsjeća na početne sekvence Kubrickove "Odiseje u svemiru", u kojoj protohumani čovjekoliki majmuni svladavaju svoje suparnike tako što izume koštane toljage, što nas je izvelo ravno na tehnološki put do svemirske letjelice za Mjesec. Verzija "uz pratnju roditelja" nikada ne pokazuje kako su protoljudi stvarali potomstvo pa seksualna selekcija ostaje nevidljiva. Verzije pretpovijesti za odrasle uključuju seksualni sadržaj, ali gotovo uvijek u obliku lascivne muške fantazije gdje je ženski izbor nevažan.Molim vas, zaboravite seksualne usluge koje Raquel Welch pruža špiljskom čovjeku-ubojici dinosaura u filmu "Milijun godina pr. Kr." Nemojte uzeti za ozbiljno scenu iz "Potrage za vatrom" u kojoj grubog stranca koji posjeti nešto sofisticiranije pleme sve plodne žene pozivaju na spolni odnos. Izbrišite iz pamćenja prizor u kojem neandertalac siluje Daryl Hannah u "Plemenu spiljskog medvjeda". Vatrene romance iz paleolitika autorice Jean Auel dobra su zabava, kao i erotske maštarije koje prolaze glavama studenata za vrijeme proljetnih predavanja iz somatologije. Međutim, sve to nije dobro mjerilo za procjenu neke teorije evolucije uma putem izbora spolnog partnera.Većina medijskih prikaza pretpovijesti slijedi jednu od tih triju strategija: eliminiraj seksualni sadržaj, prikaži špiljske žene kako padaju na pustolovne heroje koji ih spašavaju od pogibelji ili ponudi narcističku seksualnu fantaziju u kojoj samo glavni junak (obično muškarac) provodi spolni izbor. Čini se da ne postoji tržište za prikaze naših davnih predaka u kojima bi oni provodili uzajamni spolni izbor.Ako želimo vidjeti sve izvorne napetosti i teškoće među spolovima, medijski producenti pretpostavljaju da nas moraju nagraditi pravom kostimiranom dramom smještenom u razdoblje carskoga Rima ili regentske Engleske. Na koncu, bi li Alan Rickman i Sigourney Weaver mogli zadržati ozbiljno lice igrajući u snažnoj romantičnoj psihološkoj drami smještenoj u pleistocenski Zair, odjeveni u ofucana krzna, kose premazane okerom i puni krpelja? Možda ne bi, ali romantična psihološka drama upravo je ono što nam je potrebno da bismo si predočili kako je spolni izbor mogao djelovati tijekom ljudske evolucije. To nije samo pusta nada. Mi smo na neki način u boljem položaju da razumijemo seksualnu selekciju nego prirodnu selekciju u borbi za opstanak.Seksualne izazove s kojima su se suočavali naši preci stvarali su drugi pripadnici njihove vrste, baš kao i danas. Ako se naše misli i osjećaji o seksualnim vezama ne razlikuju previše od onoga što su mislili i osjećali naši preci, tada ni naši seksualni izazovi vjerojatno nisu previše različiti od onih s kojima su se oni suočavali. Mi gubimo glavu, zaljubljujemo se, osjećamo ushit i ljubomoru, privlače nas lijepa tijela i lica, ali isto i dobar smisao za humor, ljubaznost, inteligencija. Ako je takav ukus dio ljudske prirode koja se postupno razvila u evolucijskom procesu, naši su se preci morali donekle slično osjećati. Ne bismo trebali automatski projicirati moderne društvene odnose na daleku pretpovijest, ali vjerojatno možemo projicirati individualne emocije na naše pretke.

Evolucija čovjeka

GORILOPEDIJA - ZEMLJOPIS I POVIJEST