Josif Visarionovič Džugašvili Staljin

Josif Visarionovič Džugašvili zvan Koba, poznatiji kao Staljin, koji je bio jedna od najznačajnijih svjetskih ličnosti, "vođa sovjetskog naroda i međunarodnog proletarijata" umro je 5. ožujka 1953. godine.

Bio je jedan od dvojice (uz nacističkog führera Adolfa Hitlera) najvećih monstruma čovječanstva, odgovoran za smrt desetaka milijuna ljudi, ali čovjek koji i danas intrigira povjesničare, javnost i političke lunatike.

To vrijeme prve polovice 20. stoljeća bilo je fascinatno razdoblje koje je izrodilo dvije najveće dikature koje su ušle u svijest vlastitih građana. Najveće razorno djelovanje diktaure bilo je upravo na osobnost pojedinca, koji je odluke mračnog totalitarizma svjesno prihvaćao kao svoj odabir. Uništene su vrijednosti obitelji. Najstrašnije je da si bio sretan jer ti nije gore! I za usporedbu imaš samo tragediju drugog. Tragikomični su tzv. "3 R ljudi", oni kojima se danas u biografijama kao godina smrti navode godine od 1934. do 1939., tijekom najvećih represalija. A ta "3 R" su - represiran, rastreljan (strijeljen), rehabilitiran. Na milijune takvih!O pogubnim učincima staljinizma i danas svjedoče traume mnogih stanovnika bivšeg SSSR-a. U doba demokratske vladavine prvog ruskog predsjednika Borisa Jeljcina početkom devedesetih lakomisleno je dozvoljeno pregledavanje arhiva zlosretne Staljinove tajne policije NKVD-a. Rođaci nastradalih pohrlili su doznati sudbinu svojih majki i otaca, ali su traumatizirani dodatno. Iz prašnjavih arhiva punih kružića od čaja i kave postalo je razvidno da su u stradavanju sudjelovali najbliži rođaci. Da je žena drukala muža i obratno, da je kum smjesto kuma na Kolimu ili Norilsk. Kći oca, unuk djeda! Da je beskrupulozni isljednik blagogalagoljivi susjed ili netko tako blizak. Nakon kraćeg vremena koje je otvorilo stare rane, arhivi su zatvoreni, a broj dokumenata koje se moglo pogledati je reduciran. U bivšem SSSR-u gotovo da nema čovjeka kojeg na ovaj ili onaj način nije zakačio represivni staljinistički aparat. Prema nekim podacima, svaki peti građanin bio je zahvaćen ozakonjenim državnim nasiljem.NKVD je bilo najprofitabilnije poduzeće u SSSR-u tijekom Staljinove vladavine! Posebno Glavna uprava logora (Gulag), koja je znatno popravljala tadašnji sovjetski proračun, a ujedno je, zbog robovske, dakle besplatne radne snage, industrijalizirala i osvojila nepregledna bogatstva sibirskih pustopoljina. Upravo zato, na žrtvama montiranih procesa Rusija je postala ono što je i danas - velesila.Žrtve su bile strašne, ali potrebne zbog viših ciljeva, kazat će i godinama nakon što su bestijalnosti režima izašle na vidjelo Staljinov drug, predsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Vjačeslav Molotov, čija je žena - dok je on bio voždova desna ruka - iskusila NKVD-ove tamnice.Prema današnjim staljinističkim endemima žrtve nisu ništa prema veličini njegovih postignuća. SSSR je od zaostale, siromašne, nazadne i zatucane zemlje postala jedna od najznačajnijih svjetskih sila te - unatoč svoj beskrupuloznosti - i pobjednica u Drugom svjetskom ratu. Sovjetski komunistički satrap imao je potpunu kontrolu nad svim porama društva. Ni jedan film, recimo, nije mogao u distribuciju bez njegova osobnog odobrenja.I današnja Rusija još uvijek ima posljedice tih stravičnih dana. Poznata i opjevana ruska raskalašnost, dekadencija i poriv ka samouništenju upravo je pod njegovom dirigentskom palicom dostigla svoj nezaboravni trenutak i izvukla iz te velike nacije i ono najbolje i ono najgore što jedan narod u takvim ekstremenim situacijama može pokazati. Staljin će još dugo obilježavati povijest Europe i svijeta. Konačno, postoje još države i pokreti koji se nadahnjuju njegovim despotizmom. Oni koji smatraju da napredak ide samo kroz represiju i dekrete. Od smrti velikog diktatora prošlo je 55 godina. Tako malo, a tako puno.

Josif Visarionovič Džugašvili Staljin