Posljedice globalnog zatopljenja

Klimatska zatopljenja iz prošlosti pretkazuju budućnost

UBRZAN PORAST  temperatura izazvao je prije 55 milijuna godina poremećaje u morskim strujama, pokazalo je novo istraživanje američkih znanstvenika.

Prema rezultatima studije, koja se temelji na fosilnim sedimentima, trebalo je čak 140.000 godina da se poremećaji vrate u normalu. Stručnjaci Instituta za oceanografiju Scripps u La Jolli istraživali su male fosile životinja u sedimentima izvađene s dna mora na 14 lokacija u svijetu.

U članku objavljenom u časopisu Nature znanstvenici ističu da bi rezultati mogli biti važni za predviđanje utjecaja klimatskih promjena na budućnost našeg planeta. Naime, teško je predvidjeti, čak i najsloženijim računalnim simulacijama, kako će se morske struje, ali i drugi sustavi ponašati u novim klimatskim uvjetima koje donosi globalno zatopljenje.

Nedavna istraživanja pokazala su da bi ono u početku sjevernoj Europi moglo čak donijeti zahladnjenje slabljenjem toplih struja. Naime, za razmjerno ugodne temperature u Velikoj Britaniji i drugim sjevernoeuropskim zemljama zaslužna je golfska struja koja donosi toplu vodu iz tropskih mora u sjeverna. Otapanje leda na Arktiku moglo bi razrijediti vode na sjeveru i oslabiti cirkulaciju struje koja ovisi o propadanju rashlađene i gušće vode u tim područjima.

Tim američkih stručnjaka proučavao je sedimente organizama koji se nazivaju foraminifera kako bi otkrio ponašanje struja tijekom velikih klimatskih promjena u vrijeme toplinskog maksimuma na prijelazu iz paleocena u eocen. Tada je temperatura u nekoliko tisuća godina porasla za 4-7 Celzijevih stupnjeva. To se zatopljenje smatra pokretačem širenja sisavaca po svijetu.

Računalne simulacije klimatskih promjena, a i neka testiranja temperatura Atlantskog oceana pokazala su da bi s klimatskim promjenama moglo doći do slabljenja struja poput Golfske. Međutim, istraživanje američkog tima pokazalo je da je zatopljenje prije 55 milijuna godina izazvalo poremećaje u strujama mnogih mora i oceana. Tada je čak došlo do obrtanja struja u smjer sjever - jug koje je trajalo punih 40.000 godina. Trebalo je narednih 100.000 godina da se struje vrate na stari polaritet.

Uzroci porasta temperatura tijekom paleocensko-eocenskog temperaturnog maksimuma nisu potpuno razjašnjeni, međutim, čini se da su razine ugljičnog dioksida CO2 bile izuzetno visoke, gotovo tisuću puta više nego danas. Prema nekim teorijama početno globalno zagrijavanje može pokrenuti proces izlaska metana i CO2 iz mora u atmosferu, čime se klimatske promjene ubrzavaju.

Istraživanja Europskog konzorcija za istraživanja oceana u 2004. pokazala su da je u vrijeme paleocensko-eocenskog maksimuma Sjeverni pol imao suptropsku klimu te da je prosječna temperatura Arktičkog mora iznosila oko 20 Celzijevih stupnjeva.