Povijest vina

JEDNA OD najslavnijih degustacija vina u povijesti dogodila se oko 170. g. n. e. u carskim podrumima u Rimu, središtu dotad poznatog svijeta, gdje se nalazila najbolja zbirka vina koju su prikupili carevi.

U te vlažne i hladne podrume, u kojima su se tek ponegdje probijale sunčeve zrake, spustio se Galen, osobni liječnik cara Marka Aurelija, s ciljem: pronaći najbolje vino na svijetu.

Galen je rođen u Pergamonu (današnji Bergam u Turskoj), gradu u istočnom dijelu Rimskog Carstva gdje se govorilo grčkim jezikom. Kao mladić je studirao medicinu u Aleksandriji i zatim otišao u Egipat gdje je naučio indijske i afričke lijekove. Nadovezujući se na Hipokratove ideje, Galen je vjerovao da je bolest bila posljedica neravnoteže između četiri "tjelesna soka": krvi, flegme, žute žuči i crne žuči. Višak svakog od tih tjelesnih sokova nakupljao se u određenim dijelovima tijela i vezao za različite temperamente; crna žuč nakupljala se u slezeni i izazivala melankoliju, nesanicu i nervozu. Tjelesni su se sokovi mogli vratiti u ravnotežu tehnikama poput puštanja krvi.U drugom nastavku feljtona pripovijeda se o korištenju vina kao univerzalnog lijeka u doba rimskog cara Marka Aurelija, te kako je vino zauzelo i zadržalo istaknuto mjesto pri glavnom kršćanskom obredu. Govori se i o tome kako je vino 'preživjelo' procvat islamaGalenovo zanimanje za vino bilo je uglavnom, iako ne potpuno, profesionalno. Kao mladi liječnik, liječio je gladijatore dezinficirajući im rane vinom, što je u to vrijeme bila uobičajena praksa. Vino se također moglo koristiti za regulaciju tjelesnih sokova. Galen je redovito caru propisivao vino i lijekove koji su sadržavali vino. Prema teoriji tjelesnih sokova, vino se smatralo toplom i suhom namirnicom, pa je povećavalo žutu žuč i smanjivalo flegmu. To je značilo da ga trebaju izbjegavati osobe koje pate od groznice, ali se moglo koristiti kao lijek za prehladu. Prema Galenovu mišljenju, što je vino bilo bolje, to je bilo medicinski učinkovitije. "Uvijek pokušajte nabaviti najbolje", savjetovao je. Budući da se brinuo za carevo zdravlje, Galen je htio biti siguran da propisuje najbolju moguću berbu. U pratnji čuvara podruma, koji mu je trebao pomoći otvoriti i ponovno zapečatiti amfore, krenuo je ravno prema falernskom vrhu."Budući da sve što je najbolje iz svakog dijela svijeta pronađe put do velikih ljudi na zemlji", napisao je Galen, "za najveće velikane mora se izabrati najbolje od najboljeg. U obavljanju svoje dužnosti, provjerio sam oznake godišta na amforama svih falernskih vina i u moju paletu uvrstio svako vino starije od dvadeset godina. Nastavio sam dok nisam pronašao vino bez trunke gorčine. Staro vino koje nije izgubilo slatkoću najbolje je od svih." Na žalost, Galen nije zabilježio berbu koju je na kraju odabrao kao najprimjereniju za liječenje cara. Ali, inzistirao je da Marko Aurelije treba piti isključivo to vino u medicinske svrhe. Ideju takvog lijeka ili protuotrova prvi je u 1. st. pr. n. e. primijenio Mitridat, kralj Ponta, regije na području današnje sjeverne Turske. Proveo je niz pokusa u kojima je nekoliko desetaka zatvorenika dobilo različite smrtonosne otrove. Cilj mu je bio otkriti najučinkovitiji protuotrov.Nakon određenog vremena odlučio se za mješavinu 41 sastojka, koja se morala svakodnevno uzimati. Na kraju je Mitridata s prijestolja zbacio njegov sin. Legenda kaže da se, zatvoren u kuli, pokušao ubiti, ali je otkrio da nijedan otrov nije učinkovit. Na kraju je tražio čuvare da ga izbodu na smrt. Galen je nadopunio Mitridatov recept. Galenov recept za terijak - univerzalni protuotrov i lijek za sve - sadržavao je 71 sastojak, uključujući mljevene guštere, sok maka, začine, tamjan, borovicu, džumbir, sjeme kukute, grožđice, koromač, anis i sladić. Marko Aurelije umro je 180. g. n. e. ne od trovanja, nego od bolesti. Posljednjih tjedan dana svoga života pio je samo terijak i falernsko vino.Prema stoljetnim rimskim i grčkim predrasudama, prodor sjevernih plemena trebao je uništiti civiliziranu kulturu vina i zamijeniti je barbarskim ispijanjem piva. Ali, usprkos svojoj reputaciji vulgarnih ljubitelja piva, plemena sjeverne Europe, gdje je klima bila manje pogodna za vitikulturu, nisu imala ništa protiv vina. Na primjer, vizigotski zakonik napisan između 5. i 7. stoljeća sadržavao je pojedinosti o kaznama za svakoga tko ošteti vinograd - teško da biste takvo što očekivali od barbara.Drugi čimbenik opstanka kulture pijenja vina bila je njegova uska povezanost s kršćanstvom, čiji je procvat tijekom prvog tisućljeća pridonio simboličkoj važnosti vina. Prema Bibliji, Kristovo prvo čudo na početku njegove službe Bogu bilo je pretvaranje šest vrčeva vode u vino na vjenčanju blizu Galilejskog mora. Budući da ga je na Posljednjoj večeri Krist ponudio svojim učenicima, vino je postalo sastavni dio euharistije. To se može smatrati i nastavkom tradicije koju su počeli štovatelji kulta Dioniza i njegove rimske verzije, Bakhusa. Iako je kultura vina ostala nenarušena u kršćanskom dijelu Europe, navike ispijanja vina su se promijenile kao posljedica procvata islama. Njegov osnivač, prorok Muhamed, rođen je oko 570. g. n. e…Prema tradiciji, Muhamedova zabrana alkohola uslijedila je nakon tučnjave dvaju njegovih učenika nakon pijanke. Kad je prorok zatražio od Alaha savjet o tome kako spriječiti takve događaje, Alah je bio neumoljiv: "Vino i kockanje … su gadosti koje je izmislio Sotona. Izbjegavajte ih, da biste uživali u blagostanju... Zar im nećete odoljeti?" No, muslimanska zabrana alkohola vjerojatno je bila i rezultat širih kulturnih promjena. Zahvaljujući širenju islama, pustinjska plemena Arapskog poluotoka stekla su nadmoć nad narodima Sredozemlja. Ta su plemena izražavala svoju superiornost nad bivšim elitnim slojevima zamjenjujući vozila na kotačima devama, a stolove i stolice jastucima i zabranjujući potrošnju vina. Time su muslimani naglasili svoj otpor prema starim idejama. Međutim, u nekim je predjelima zabrana alkohola bila manje stroga. Tvrdnja da je Muhamed uživao piti blago fermentirano vino od datulje navela je neke španjolske muslimane na zaključak da on nije prigovarao zbog vina, nego zbog neumjerenosti. Miješanje vina s vodom smanjivalo je jačinu i bilo u skladu s Muhamedovom vizijom raja: vrta u kojemu će pravični "piti čisto vino, pomiješano s vodom Tasnima, izvora na kojem će se povlašteni osvježiti".

Povijest vina