Restauracija i konzervacija

Oni su samozatajni profesionalci, školovani umjetnici koji ružno pače pretvaraju u labuda. O njima se malo zna, a o njihovu poslu još i manje. Skromno na svojim radnim mjestima, s ljubavlju i posebnom pažnjom, skrbe o kulturnoj baštini.

Dodir arhaične tkanine

Sve što dotaknu pretvaraju u dragocjenosti. Oni su restauratori, čarobnjaci svoje struke. Sada biste mogli pomisliti: ah, to su oni koji se bave starim zgradama, ma za njih smo sto puta čuli. Ali ne, upravo suprotno.

Donosimo priču o ljudima koji restauriraju predmete koje ne vidite baš svaki dan. Jedni se bave sadržajem grobova, jedni imaju uho za čudesnu akustiku starih violina, neki su zaljubljeni u stare automobile, a neki vole dodir arhaične tkanine pod rukama. Pri Hrvatskom restauratorskom zavodu djeluje odjel u kojem se već 35 godina obnavlja stara tkanina.

Ivan Špehar je, pak, godinama dio plaće izdvajao za obnovu limenog ljubimca, s kojim sve manje ide na cestu jer vozi 70 kilometara na sat.

Neprocjenjiv osjećaj

- Osjećaj je neprocjenjiv kada završite obnovu. No, istodobno pitate se što dalje. Jer u prometu sam smetalo. Nekad zamišljam da sam sam i najradije odem negdje u prirodu gdje nema nikoga i uživam u svom ljubimcu - kaže nam Špehar.

Ivan Domitrović uživa, pak, u zvuku violine i ako mu dođete sa starim, zaboravljenim gudačkim instrumentom, neće vas oderati.

- Meni je zadovoljstvo kad čujem da taj instrument lijepo svira - kaže Domitrović.

>> Slavko Domitrović, restaurator violina: Sagradio sam i popravio 300 violina

>> Mihael Golubić, kopnena arheologija: Sastavili smo jaje pronađeno u zemlji

>> Bernarda Franić, obnova tekstila: Napravili smo 1000 alkarskih odijela

>> Ivan Špehar, restaurator automobila: Šest godina sam radio na Topolinu

>> Radovan Pavlek, restaurator namještaja: Restaurirani namještaj mora biti upotrebljiv, pa smo i stolari

Restauracija i konzervacija