Rimski gladijatori

Otkrivene tajne gladijatorskog života

ZNANSTVENICI SU U TURSKOJ pronašli prvo groblje na kojem su pokopani heroji drevnoga svijeta, gladijatori.
Analiza njihovih kostiju, otkrivenih u Efezu, jednom od većih gradova staroga Rima, otkrila je brojne zanimljive pojedinosti o njihovom načinu života.

Gladijatori su u Rimu bili slavljeni poput sportskih zvijezda, što potvrđuju brojni napisi, slikarije i mozaici. Motivi gladijatora pronađeni su gotovo trećini svih uljanih lampi pronađenih u različitim dijelovima carstva.

Uvriježeno je mišljenje kako su gladijatori bili svojevrsni osuđenici na smrt, koji su rijetko preživljavali (poznat je njihov često citiran pozdrav Ave Caesar morituri te salutant - Zdravo Cezare pozdravljaju te oni koji umiru). No, pronađeni ostaci 67 osoba u dobi između 20 i 30 godina, koje su proučili patolozi s Medicinskog sveučilišta u Beču, pokazuju kako su gotovo svi imali brojne zaliječene ozljede. Profesori Karl Grossschmidt i Fabian Kanz smatraju kako to pokazuje da je gladijatorima pružana skupa medicinska pomoć. Na jednom od tijela zabilježeni su čak i znakovi kirurške amputacije. Zanimljivo je također da na kostima nisu zabilježeni tragovi višestrukog ranjavanja u jednoj borbi što ukazuje da su se borbe nisu odvijale u kaotičnim masovnim sukobima, već u skladu s vrlo strogim pravilima.

S druge strane na kosturima su pronađene i smrtonosne rane koje odgovaraju opisima pogubljenja iz tog vremena. Naime, gladijatori koji nisu pokazali dovoljno vještine ili hrabrosti na kraju borbe bili često pogubljeni na zahtjev publike koja je vikala "iugula" (probodite ga). Osuđeni gladijator trebao je bez obrane primiti konačni udarac kako bi umro "kao čovjek". Patolozi su otkrili nezaliječene rane koje potvrđuju ilustracije s reljefa na kojima su prikazani gladijatori kojima je mač zabijen kroz grlo u srce (što je bio brz način umiranja). Na lubanjama nekih gladijatora također su pronađeni pravokutni tragovi koji se ne mogu povezati s nijednom od gladijatorskih oružja. Stručnjaci vjeruju da su gladijatori imali suradnike koji bi izvršili svojevrsnu eutanaziju nad onima koji su bili teško ranjeni.

"Pretpostavljam da su oni bili teško ozlijeđeni, a kako su se dobro borili nisu bili osuđeni na smrt. No, za njih nije bilo nade, te su im suradnici zadali konačni udarac kako bi ih oslobodili", objasnio je profesor Kanz.

Gladijatori koji bi preživjeli tri godine borbe u Areni dobivali su slobodu i često postajali učitelji u gladijatorskim školama. U nalazištu u Efez pronađen je jedan takav kostur bivšeg borca koji je proživio prosječan vijek jednog Rimljana.

Inače, povijesni zapisi ukazuju da su gladijatori rijetko preživljavali borbe, odnosno da je prilika da prežive neku borbu bila samo 30 posto.