SEIZMOLOGIJA Andrija Mohorovičić - biografija

Zaljubljenik u nebo koji je otkrio utrobu zemlje

JAKI potresi čine često velike štete na zgradama i drugim građevinama, a kad i kad sravne sa zemljom velike i bogate gradove i pokopaju pod ruševinama tisuće ljudi.

Jedan je dakle od najvažnijih zadataka seizmologije, da prije svega teoretski prouči, kako djeluje gibanje zemlje na zgrade, te da na osnovu rezultata toga proučavanja i na osnovu iskustva kod raznih katastrofalnih potresa pokaže putove i načine, kako se imaju graditi zgrade po mogućnosti otporne protiv potresa, zapisao je 1913. godine Andrija Mohorovičić.

Jedan od najvećih hrvatskih znanstvenika svih vremena, Andrija Mohorovičić, bez sumnje je velikan svjetske znanosti, a njegovo najvažnije otkriće, Mohorovičićev diskontinuitet, jedna je od najvažnijih spoznaja u seizmologiji 20. stoljeća.

Andrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja 1857. godine u Voloskom pokraj Opatije. Njegov otac bio je kovač sidara, a majka domaćica koja je umrla ubrzo nakon dječakova rođenja. Osnovnu školu završio je u Voloskom gdje su učitelj i svećenik brzo uočili da je mali Andrija iznimno talentiran te nagovorili njegova oca da dječaka uputi na daljnje školovanje. U Rijeci je Andrija Mohorovičić završio gimnaziju, a zanimljivo je spomenuti da je već sa 15 godina govorio tri strana jezika: engleski, francuski i talijanski. Kasnije je naučio i njemački, češki, latinski i starogrčki. Nakon gimnazije školovanje je nastavio na Sveučilištu u Pragu gdje je 1878. godine završio studij matematike i fizike. Zanimljivo je da je jedan od njegovih profesora bio poznati austrougarski fizičar i filozof Ernest Mach. Nakon povratka u domovinu, Mohorovičić je nekoliko godina predavao u Zagrebu i Osijeku, a zatim je na vlastiti zahtjev premješten u nautičku školu u Bakru. Tamo se 1883. godine oženio Silvijom Vernić s kojom je imao četiri sina.

Kako je u to doba jedna od obaveza srednjoškolskih profesora bila i da se aktivno bave znanošću, Andrija Mohorovičić je pri nautičkoj školi u Bakru utemeljio meteorološku postaju te se počeo baviti proučavanjem cirkulacija u atmosferi. Sam je konstruirao nefoskop, instrument za određivanje brzine i smjera gibanja oblaka, a na osnovi svojih istraživanja u Bakru objavio je desetak radova.

- Prof. Mirko Orlić nedavno je sa suradnicima otkrio jedan zaboravljeni Mohorovičićev rad u kojem on opisuje atmosferski rotor s horizontalnom osi. Naime, kad puše bura, zrak ponekad čini jedan rotor na čijoj donjoj granici vjetar puše suprotno od smjera bure. Taj je rad objavljen krajem 19. stoljeća, a bio je poznat i citiran u svijetu. No, tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća to je praktički zaboravljeno - rekao je prof. dr. Marijan Herak s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF-a) u Zagrebu.

Međutim, rotori su ponovno otkriveni u SAD-u i sada su jedna od hit-tema u meteorologiji. - Amerikanci su bili jako iznenađeni kad su spoznali da je Mohorovičić bio prvi koji je opisao takav rotor - dodao je prof. Herak. U Bakru je Andrija Mohorovičić ostao do 1891. godine, kad se preselio u Zagreb da bi početkom 1892. postao upravitelj Meteorološkog opservatorija na Griču.

- Opskrbio je opservatorij nizom novih instrumenata i mrežu meteoroloških postaja podigao na europsku razinu. Zahvaljujući Mohorovičiću, počelo se i s objavom vremenskih prognoza u tadašnjim novinama - ispričao je prof. Herak. No, početkom 20. stoljeća Mohorovičićev se znanstveni interes usmjerio s meteorologije na seizmologiju. - Najprije je 1906. godine posudio jedan seizmograf iz Budimpešte. Devet dana nakon što je instalirao taj seizmograf, dogodio se poznati potres u San Franciscu koji je Mohorovičić registrirao i analizirao - rekao je Marijan Herak.

Budući da nije bio zadovoljan posuđenim seizmografom, Mohorovičić je nakon strpljivog "lobiranja" u vladi uspio nabaviti dva Weichertova seizmografa koji su tada bili najbolji na svijetu. Ti su seizmografi do početka osamdesetih godina 20. stoljeća bili na Griču, a zatim su prebačeni u Geofizički zavod PMF-a na Horvatovcu gdje su izloženi u memorijalnim prostorijama Andrije Mohorovičića. Iako "stogodišnjaci", oba Weichertova seizmografa i danas mogu raditi.

Uvelike zahvaljujući tim dvama instrumentima Mohorovičić je 1910. godine došao do svojeg najvećeg znanstvenog postignuća: otkrića plohe diskontinuiteta koja odjeljuje koru od plašta Zemlje.

- Diskontinuitet je otkrio na temelju zapisa potresa koji je 8. listopada 1909. godine pogodio okolicu Pokupskog. To je bio snažan potres koji su zabilježile brojne europske seizmološke postaje. Mohorovičić je od europskih kolega zatražio kopije seizmograma, a svi su se spremno odazvali njegovoj molbi, što govori o ugledu koji je već tad imao u svijetu - rekao je prof. Herak.

Iako u njegovo doba nije bilo ni interneta ni faksa, Andrija Mohorovičić u rekordnom je vremenu prikupio kopije seizmograma, a zatim ih pedantno i strpljivo analizirao. Znanstveni rad objavio je za manje od godinu dana, što se iz današnje perspepektive čini gotovo nemogućim tim više što je sve radio sam, bez pomoćnika.

- Dotad se naslućivalo da Zemlja nije homogena, ali se nije znalo mijenjaju li se svojstva kontinurano s dubinom ili ne. Mohorovičić je tad dokazao da je Zemlja heterogena, da se sastoji od barem dva sloja, od kojih je gornji kora, a donji plašt. Na osnovi analize seizmograma, utvrdio je plohu diskontinuiteta koja odjeljuje koru od plašta Zemlje - pojasnio je prof. Herak i dodao da se danas zna da ispod plašta postoje vanjska i unutrašnja jezgra Zemlje.

Mohorovičić je svoj rad o diskontinuitetu napisao na hrvatskom i njemačkom jeziku, a njegovo je istraživanje pročitao austrijski seizmolog Bendorf koji je zatim izložio svoje kritičke primjedbe. Za Mohorovičićev rad uskoro su se zainteresirali i brojni europski znanstvenici, a kasnije se pokazalo da diskontinuitet postoji na cijeloj Zemlji.

- Mohorovičićev diskontinuitet predstavlja jedno od najvećih otkrića u seizmologiji 20. stoljeća. Diskontinuitet postoji i na Mjesecu i na Marsu, a također se zove po Mohorovičiću - rekao je prof. Herak i naglasio da je Mohorovičićevo otkriće najvažnija znanstvena spoznaja do koje je ikad došao neki znanstvenik radeći u Hrvatskoj.

- Svojim radom u Zagrebu, Mohorovičić je podigao geofizička istraživanja na svjetsku razinu, pa ga danas hrvatski geofizičari smatraju osnivačem zagrebačke seizmološke škole, začetnikom seizmološke i meteorološke službe, kao i službe točnog vremena. Tradicija geofizičkog sveučilišnog obrazovanja održala se, kao na rijetko kojem sveučilištu u svijetu, sve do danas - istaknuo je prof. Herak.

Andrija Mohorovičić bio je znanstveno aktivan sve do svojeg umirovljenja 1922. godine, a posljednje desetljeće života proživio je u materijalnoj oskudici.

- Iako je bio redoviti član Akademije, nije dobivao akademski dodatak jer nikada nije bio sveučilišni nego srednjoškolski profesor, ali naslovni izvanredni profesor na Sveučilištu - pojasnio je prof. Herak. Andrija Mohorovičić umro je 18. prosinca 1936. godine u Zagrebu. No, njegovo veliko otkriće učinilo ga je besmrtnim jer je termin Mohorovičićev diskontinuitet postao temeljni i univerzalni pojam u seizmologiji. Nadalje, po Mohorovičiću je 1970. godine nazvan jedan krater na tamnoj strani Mjeseca, a 1996. godine i asteroid br. 8422, dok se u najnovije vrijeme njegovim imenom naziva i granica između kore i plašta na Mjesecu i na Marsu.

SEIZMOLOGIJA Andrija Mohorovičić - biografija

GORILOPEDIJA - ZEMLJOPIS I POVIJEST