Suđenje Stepincu

(Memoari Milovana Đilasa)

Tito je - kad se kod njega poveo razgovor o Stepincu - uporno uzvikivao: “Ne može Crkva biti starija od države - država mora biti starija!”

Taj Titov članak i to što je govorio u zatvorenom krugu bili su nagovještaj čvrstog stava. Ali ne jedini. I Bakarić je, u prosincu 1945., dao izjavu o posjetama Eriha Lisaka, ustaškog emisara, nadbiskupskom dvoru i hapšenju svećenika iz nadbiskupskog dvora. A hrvatske novine su u siječnju 1946. počele objavljivati dokumente o Stepinčevoj suradnji s Pavelićem.

Ali sukob sa Stepincem nakratko je pao u drugi plan, u vrebanje i mjerkanje - da bi buknuo krajem 1946. godine.

Suđenje Stepincu počelo je ubrzo nakon njegova hapšenja, jer je optužni materijal protiv njega manje-više bio pripremljen. I samo suđenje je proteklo prema zamisli - objavljeno je podosta uvjerljivog materijala i saslušano podosta vjerodostojnih svjedoka koji su potvrđivali Stepinčevu suradnju s ustaškim režimom.

Ali sama zamisao, sam razvoj suđenja Stepincu bio je pogrešan i bremenit neuspjehom. Naime, Stepinac je pretežno optuživan za svoje držanje u ratu, a stvarni povod suđenju je bilo njegovo opozicionarstvo poslije rata. Ta se istina nije mogla sakriti samim tim što je uhapšen 15 mjeseci pošto je rat završeni pošto su Tito i Bakarić vodili s njim razgovore.

Da, to se nije moglo sakriti - bez obzira na to kakvo je bilo Stepinčevo držanje u ratu, bez obzira na sve naše dokaze i dokumente protiv Stepinca. Zapadne novine su, razumije se, otkrile tu pukotinu, to “insceniranje” u suđenju.

Promašenosti suđenja Stepincu pridonio je i sam Stepinac - svojim čvrstim i dostojanstvenim držanjem. Osuđen je na 16 godina zatvora.

Već tada, tijekom samog suđenja, moglo bi se uočiti - da je bilo u vrhu diskusije - da suđenje Stepincu nije bilo ni na vrijeme, ni valjano osmišljeno. Ali nitko nije dao ni primjedbicu, pa se sve odvijalo kako je “vrhovna volja” smislila i naredila. Zbog te neblagovremenosti i neosmišljenosti, pitanje Stepinca nije silazilo s dnevnog reda na Zapadu: za nas će ono postati ozbiljan, neizostavan problem poslije sukoba sa Sovjetskim Savezom, točnije - poslije početka dobivanja pomoći sa Zapada.

Stepinac je u zatvoru imao poseban, privilegiran tretman. Poslije nekoliko godina je pronađen i izlaz, koji je koliko-toliko smirio Zapad, a zadovoljio i naše prestiže i praktične potrebe - da se on ne vrati na nadbiskupsku stolicu: Stepinac je interniran u rodno selo, s tim što mu kazna nije ukinuta.

Suđenje Stepincu

GORILOPEDIJA - ZEMLJOPIS I POVIJEST