Letovi u svemir

Tog sunčanog jutra 1. veljače 2003. veliki sat u svemirskom centru John F. Kennedy u Cape Canaveralu na Floridi pokazivao je nekoliko minuta prije 9. Svemirska letjelica Columbia se nakon 16 dana izbivanja približavala atmosferi, a tehničari i znanstvenici su provjeravali posljednje parametre kako bi se uvjerili da je sve spremno za taj ključni trenutak povratka iz svemira - ulazak u atmosferu.

Još uvijek na visini of 60.000 metara i krećući se brzinom od 20.000 km/h, sedmero astronauta je od susreta s njihovim najbližima dijelilo još samo 16 minuta. Sat je otkucao 9 i tada je vrijeme stalo.

Odjeknuo je snažan prasak, oglasio se zvuk alarma, a crvene svjetiljke na sofisticiranoj opremi svemirskog centra pokazivale su da nešto nije u redu. Prvo nevjerica, a onda šok. Nedugo potom dijelovi raspadnute letjelice počeli su padati na zemlju pokrivajući radijus od nekoliko stotina kilometara. Poginuli su svi članovi posade, a među njima i prvi izraelski astronaut Ilan Ramon.

Vojni pilot izraelskog zrakoplovstva i ratni heroj, Ramon se pridružio NASA-i 1997. godine kao stručnjak za korisnu nosivost. Kao prvi izraelski astronaut Ramon je ušao u povijest nacije koja nije krila ponos, a činjenica da je bio i najmlađi član posade Columbie dodatno je pojačala dojam. Njegova tragična smrt doživljena je, stoga, kao veliki nacionalni gubitak. Pokopan je uz najviše počasti, a na godišnjim komemoracijama uvijek je prisutan cijeli izraelski državni vrh.

Dio dnevnika u muzeju

“Imao je krasan karakter. Uvijek se iskreno zanimao za ljude oko sebe i okruženje u kojem živi. Bio je divan muž i brižan otac. Jednako je volio obitelj, posao i prijatelje, ali je uvijek povlačio granicu. Često je bio odsutan zbog posla, ali kad bi bio kod kuće, potpuno se posvećivao obitelji. Unatoč brojnim uspjesima i nagradama, bio je vrlo skroman i nikad ljude nije gledao svisoka“, opisuje za Jutarnji njegova supruga Rona Ramon.

Dva mjeseca nakon nesreće obavijestili su me iz NASA-e da su našli neke spise na hebrejskom. Bo je to dar s neba, prisjeća se Rona Ramon

Kad je Ramon prihvatio poziv NASA-e, Rona se s njihovo četvero djece preselila u Houston. Otvoreno priznaje kako je život uz njega zbog prirode posla zahtijevao mnoga odricanja. To i ne čudi, jer je za razliku od mnogih muževa koji na posao odlaze u urede, skladišta i tvornice njezin muž odlazio na posao u svemir. “Kao svaki vojni pilot, Ilan je radio za sigurnost države i znali smo da to sa sobom nosi razne opasnosti.

Međutim, naučimo s tim živjeti, nekako se naviknemo pa o tome i ne mislimo. To je posao koji zahtijeva mnogo potpore svih članova obitelji. Morala sam davati puno, ali puno sam i primila“, kaže Rona koja je početkom listopada, a u povodu obilježavanja 60. godišnjice postojanja Izraela, ustupila nacionalnom muzeju dio Ilanova dnevnika.

Priča o dnevniku već je obišla svijet. Dva mjeseca nakon eksplozije letjelice, indijanski tragač je, povijesne li ironije, u polju nedaleko od gradića Palestina u Teksasu naišao na svezak od 37 listova s logom NASA-e ispisanih na hebrejskom.

Ubrzo je postalo jasno da je riječ o Ilanovu dnevniku. Sama pomisao da je dnevnik prvo preživio ekstremno visoku temperaturu eksplozije, pa nepodnošljivu hladnoću atmosfere, a onda i izloženost suncu, kiši i mikroorganizmima u polju bila je zaprepašćujuća, a povratak dnevnika iz svemira u Izrael mnogi su ocijenili kao pravo čudo.

Obnovljeno 80 posto spisa

“Dva mjeseca nakon nesreće su me obavijestili iz NASA-e da su našli neke spise na hebrejskom. Isprva su mislili da su to tehničke upute koje je Ilan ponio sa sobom. Nisu znali o čemu je riječ pa su spise donijeli meni. Bio je to dar s neba. Cijelo tijelo mi je podrhtavalo kad sam čitala o njegovim osjećajima i mislima koje su mu prolazile kroz glavu u tim posljednjim trenucima“, prisjeća se Rona.

Tim forenzičara izraelske policije i restauratora muzeja intenzivno je radio na rekonstrukciji dnevnika. Koristeći najmoderniju tehnologiju stručnjaci su gotovo godinu dana spajali djeliće u cjelinu, nastojali obnoviti papire oštećene od vatre i nagrizene gljivicama te rekonstruirati tekst prvotno ispisan običnom karbonskom olovkom, a sada dobrim dijelom ispran od kiše.

U konačnici je obnovljeno 80 posto spisa. Od 37 stranica, čitljivo je njih 18 od kojih se dvije nalaze u muzeju u sklopu nedavno otvorene izložbe pod nazivom Plave i bijele stranice: dokumentiranje povijesti Izraela. Na jednoj stranici je molitva kidush koja se izgovara pri blagoslovu vina na šabat i koju si je Ilan upisao u dnevnik, a na drugoj je kratki opis jednog dana u svemiru.

“Dnevnik puta, petak“, stoji u zaglavlju. “Danas je možda prvi dan da sam uistinu osjetio da živim u svemiru. Postao sam čovjek koji živi i radi u svemiru. Kao u filmovima“, prvo je što je tog dana zapisao Ilan, a onda nastavio opisivati kako su se astronauti tog jutra probudili, obavili higijenu, popili kavu i sastali u kontrolnoj sobi koju u dnevniku naziva “obiteljskom“.

Ostale spašene stranice sadrže vrlo intimne i privatne detalje koji su ostali u posjedu supruge. “Pisao je što je osjećao tamo gore: o usamljenosti, doživljajima, ponosu i što je za njega značilo biti dio tima. Pisao je kako smo mu puno nedostajali i kako bi želio da smo s njim gore. Puno, puno ljubavi“, opisala je kratko Rona što se nalazi u tom privatnom dijelu dnevnika.

Ponio i svitak Tore

Danas je možda prvi dan da sam uistinu osjetio da živim u svemiru. Postao sam čovjek koji živi i radi u svemiru, zapisao je u svoj dnevnik Ilan Ramon

Ilan nije bio religiozan, kaže Rona, ali je čuvao židovske običaje i u orbiti. “Kad se preselio u Ameriku, odlučio je čuvati tradiciju. To obično tako biva kad Židovi odu u inozemstvo pa se imaju potrebu na taj način povezati s korijenima”, kaže Rona.

Osim molitve, Ilan je sa sobom u svemir ponio i svitak Tore spašen iz koncentracijskog logora Bergen-Belsen koju je dobio na poklon od jednog rabina, čašu za blagoslov vina i mezuzu. Kažu da je naručivao košer jela te se prije odlaska na misiju savjetovao s rabinima o pravilnom održavanju vjerskih propisa, pogotovo šabata koji u svemiru nastupa u drukčijim razmacima nego na zemlji.

Uz vjerske predmete, Ilan je u orbitu ponio pjesme svoje žene, pisma sinova, obiteljske fotografije te crtež “Mjesečeva površina” kojie nacrtao dječak Peter Ginz prije nego što je ubijen u Auschwitzu. Astronautove majka i baka su i same preživjele holokaust pa je Ilan bio posebno osjetljiv na to razdoblje.

Na pitanje što ju je navelo da pokaže dnevnik javnosti, Rona kaže da je sve počelo s pričom o potrebi očuvanja ostataka. “Svi su puno radili na tome, i policija i izraelski muzej koji je ustupio svoje stručnjake. Radili su dan i noć.

Tad su me obavijestili o nadolazećoj izložbi državnih dokumenata koja se organizira u muzeju povodom obilježavanja 60. obljetnice postojanja Izraela pa sam odlučila u tome sudjelovati. Bila je to čast“, izjavila je Rona.