Mačji rep

U NACIONALNOM MUZEJU u Bangkoku nalazi se manuskript Smud Khoi u kojemu je navedeno i opisano 17 vrsta mačaka koje donose sreću i šest koje nose nesreću .

Krajem 19. stoljeća visoki svećenik sakupio je podatke i slikovne prikaze indokineskih mačaka iz najstarijih izvora po narudžbi tajlandskog kralja Rame V. kako bi se sačuvale predaje i mačje tajne.

Na zidovima mnogih japanskih hramova i crtežima starijima od tisuću godina prikazana je trobojna mačka bez repa u kombinaciji crne, crvene i bijele boje, poznata kao Mi-Ke, što u prijevodu znači 'trobojna'. I pored svog uzvišenog položaja, živjela je kao obična kućna maca u japanskim domovima i na ulicama, možda i stoga što trgovanje macama nije bilo dopušteno.U glasovitom klasiku "Pripovijest o Genjiju", autorice Murasaki Shikibu iz 11. stoljeća, djelu koje se smatra prvim romanom svjetske književnosti, prvi put je opisana japanska bobtail mačka. Uz nju su vezane mnoge legende, a jedna od njih opisuje kako je ostala bez repa. Dok je drijemala na toplini u blizini vatre, iz ognjišta je iskočila iskra i zapalila joj rep. Preplašena mačka izjurila je iz kuće i trčala ulicama grada pokušavajući ugasiti plamen na repu. Tako je zapalila mnoge drvene kuće i čitav grad je nestao u plamenu. Kad je čuo za nemili događaj, car je zapovijedio da se svim mačkama odrežu repovi kako se to ne bi ponovilo.

Mačji rep